Početni prelazak na eurogotovinu (2002.)

Prelazak na eurogotovinu 2002. bio je važan događaj u europskoj povijesti i veliko tehničko postignuće. Prvog siječnja te godine euronovčanice i eurokovanice uvedene su u dvanaest zemalja s ukupnim stanovništvom od 308 milijuna ljudi. Bio je to najveći prelazak na novu valutu u svijetu do sada, a njime su obuhvaćeni bankarski sektor, dostavljači odgovorni za sigurnost, trgovine na malo, industrija prodajnih automata i, naravno, čitava javnost.

Pripreme su bile opsežne. Banke i trgovine na malo opskrbljivane su eurogotovinom od rujna 2001. kako bi se izbjegli zastoji u opskrbnom lancu. Zahvaljujući tomu, u prvim danima 2002. euro je bio dostupan u svim sektorima. Do 3. siječnja 96 % svih bankomata u europodručju izdavalo je euronovčanice. Jedan tjedan nakon uvođenja eura više je od polovice gotovinskih transakcija obavljeno u eurima.

Nakon razdoblja istodobnog optjecaja dviju valuta, koje je u pojedinim državama trajalo i do dva mjeseca te kada je plaćanje bilo moguće u eurogotovini ili nacionalnoj valuti, euro je 1. ožujka 2002. postao jedino zakonsko sredstvo plaćanja u europodručju. Do tada je povučeno više od šest milijarda novčanica i gotovo 30 milijarda nacionalnih kovanica.

Ocjena prelaska na eurogotovinu 2002., travanj 2002.

Proizvodnja novčanica i kovanica

ESB je koordinirao i nadgledao tisak novčanica na 15 lokacija u kojem je sudjelovalo oko 40 dobavljača sirovina. Zahvaljujući zajedničkom sustavu kontrole kvalitete zajamčen je jednak standard svih novčanica.

Iako su za izdavanje eurokovanica odgovorne pojedinačne države, ESB je djelovao kao neutralni ocjenjivač kvalitete kovanica kako bi se osigurala mogućnost njihove uporabe u prodajnim automatima diljem europodručja.

Tiskanje euronovčanica započelo je u srpnju 1999. i u njemu je sudjelovalo 15 tiskara novca diljem Europske unije. Do 1. siječnja 2002. za 12 država tiskana je početna količina od 14,89 milijarda novčanica, uključujući logističke zalihe. Novčanice imaju ukupnu nominalnu vrijednost od oko 633 milijarde EUR, a kad bismo ih poredali jednu do druge, dobili bismo niz koji je pet puta dulji od udaljenosti između Zemlje i Mjeseca.

Upravno vijeće ESB-a naknadno je odobrilo izradu dodatnih 1,91 milijardu novčanica. Svrha ove središnje pričuve bila je pokrivanje bilo kojeg većeg rizika proizašlog iz kašnjenja tiskanja početne količine novčanica i logističke zalihe. To je također pridonijelo prelasku bez poteškoća. Novčanice preostale u središnjoj pričuvi, nakon što su poslužile toj svrsi, prenesene su u strateške zalihe Eurosustava, koje su nastale nakon prelaska kako bi se omogućio odgovor na nagla povećanja potražnje.

Otprilike 52 milijarde kovanica, ukupne vrijednosti 15,75 milijarda EUR, iskovano je u 16 europskih kovnica uz uporabu 250 000 tona metala.

Iznosi početnog tiskanja

Tablica 1. prikazuje početnu količinu gotovine namijenjenu prelasku 2002. koja je proizvedena u razdoblju od 1999. do 2001. Tablica 2. prikazuje količinu proizvedenu po nominalnim vrijednostima. Svaka nacionalna središnja banka bila je nadležna za odabir tiskare za početnu količinu novčanica u svojoj državi, a svaka država članica bila je nadležna za kovanice. Podatci o proizvodnji novčanica i kovanica.

Tablica 1.

Tablica 2.