Pregled

Gospodarstvo europodručja brzo se oporavlja unatoč daljnjoj neizvjesnosti povezanoj s pandemijom bolesti COVID-19 i uskim grlima na strani ponude.^[1] Rast gospodarske aktivnosti bio je u drugom tromjesečju 2021. snažniji nego što se to očekivalo. Snažan rast trebao bi se nastaviti tijekom druge polovice godine, pri čemu bi realni BDP do kraja 2021. trebao premašiti razinu zabilježenu prije krize. Očekuje se da će rast nakon toga ostati snažan, ali da će se postupno normalizirati. Takvi izgledi temelje se na nekoliko pretpostavki: brzom popuštanju mjera za sprječavanje širenja zaraze tijekom druge polovice 2021., postupnom rješavanju uskih grla na strani ponude od prvih mjeseci 2022., znatnoj trajnoj potpori politika (uključujući povoljne uvjete financiranja) i nastavku globalnog oporavka. Ključni pokretač oporavka trebala bi i dalje biti domaća potražnja, među ostalim potaknuta očekivanim rastom realnog raspoloživog dohotka i smanjenjem neizvjesnosti. Osim toga, osobnoj potrošnji i ulaganjima u stambene nekretnine vjerojatno će pridonijeti velika akumulirana štednja. Očekuje se da će rast realnog BDP‑a ove godine biti 5 % te da će se smanjiti na 4,6 % u 2022. odnosno na 2,1 % u 2023. U odnosu na projekcije stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2021. projekcije tromjesečnog rasta u drugoj polovici 2021. revidirane su i malo smanjene zbog uskih grla na strani ponude koja su se pokazala dugotrajnijima nego što se to očekivalo, zaraznijeg delta-soja koronavirusa te snažnijih ostvarenja u prvoj polovici godine, što je smanjilo mogućnost snažnijeg rasta u sljedećem razdoblju. Neovisno o tome, projekcija rasta realnog BDP‑a za 2021. u cjelini revidirana je naviše za 0,4 postotna boda. Projekcije za 2022. i 2023. ostale su uglavnom nepromijenjene.

Inflacijski izgledi i dalje su obilježeni privremenim porastom u 2021., nakon kojeg slijede umjerenije stope u 2022. i 2023. Očekuje se da će u 2021. inflacija u prosjeku iznositi 2,2 % potaknuta privremenim čimbenicima rasta. Ti su čimbenici, među ostalim, porast inflacije cijena energije u uvjetima snažnih baznih učinaka, velika povećanja ulaznih troškova povezana s poremećajima u lancima opskrbe, jednokratna povećanja cijena usluga kako popuštaju ograničenja povezana s bolešću COVID‑19 i ukidanje smanjenja stope PDV‑a u Njemačkoj. Kako ti čimbenici budu slabjeli od početka 2022. i kako se bude smanjivala privremena neravnoteža između ponude i potražnje, očekuje se smanjenje inflacije mjerene HIPC‑om na stopu od 1,7 % u 2022. i na stopu od 1,5 % u 2023. Bez obzira na te uglavnom privremene čimbenike, očekuje se da će inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane postupno jačati kako oporavak bude napredovao, kako se neiskorištenost gospodarskih kapaciteta bude smanjivala i kako se nedavno povećanje cijena sirovina, uključujući naftu, postupno bude prenosilo na potrošačke cijene. Predviđa se i da će se rast cijena hrane ubrzati. Ti učinci na rast ukupne inflacije uglavnom su tijekom projekcijskog razdoblja neutralizirani sporijim rastom cijena energije u skladu s tehničkim pretpostavkama o cijenama nafte. U odnosu na projekcije iz lipnja 2021. i ukupna i temeljna inflacija revidirane su naviše za cijelo projekcijsko razdoblje zbog novih, iznenađujuće dobrih podataka, određenih postojanijih pritisaka na rast povezanih s poremećajima u lancima opskrbe, poboljšanih izgleda za potražnju, pozitivnih učinaka većih cijena nafte i cijena sirovina bez nafte te nedavne deprecijacije tečaja eura.

1. Realno gospodarstvo

Realni BDP porastao je za 2,2 % u drugom tromjesečju 2021.^[2], što je 0,8 postotnih bodova više od stope rasta predviđene u projekcijama iz lipnja 2021. Rast je prije svega bio potaknut domaćom potražnjom, i to posebno osobnom potrošnjom, zbog povećanja realnog raspoloživog dohotka i znatnog smanjenja stope štednje. Iako su mjere za sprječavanje širenja zaraze bile tek neznatno blaže nego u prvom tromjesečju i uglavnom u skladu s pretpostavkama iz lipanjskih projekcija, čini se da je do pozitivnog iznenađenja u pogledu aktivnosti došlo zbog manje osjetljivosti gospodarske aktivnosti na ograničenja povezana s bolešću COVID-19. Razina realnog BDP‑a u drugom tromjesečju još je bila za 2½ % niža od razine zabilježene u četvrtom tromjesečju 2019.

Očekuje se da će se rast realnog BDP‑a u trećem tromjesečju ponovno snažno povećati zbog daljnjeg popuštanja mjera za sprječavanje širenja zaraze i snažnih pokazatelja ekonomskog raspoloženja (Grafikon 1.). Pretpostavlja se da će se mjere za sprječavanje širenja zaraze dodatno ublažiti u trećem i četvrtom tromjesečju ove godine. Međutim, očekuje se da će te mjere biti malo strože nego što se pretpostavljalo u projekcijama iz lipnja 2021. zbog pojave delta‑soja koronavirusa i ponovnog povećanja broja novozaraženih u srpnju i kolovozu. Premda su se pokazatelji raspoloženja malo smanjili, i dalje su na visokim razinama, što upućuje na zaključak da preostale mjere za sprječavanje širenja zaraze neće dovesti do znatnih poremećaja u gospodarstvu. Stoga se očekuje da će rast realnog BDP‑a u drugoj polovici 2021. ostati snažan unatoč neznatnoj reviziji naniže u odnosu na projekcije iz lipnja. Do revizije je došlo zbog toga što su, u odnosu na prijašnje pretpostavke, mjere za sprječavanje širenja zaraze bile strože i uska grla na strani ponude trajnija te zbog ocjene da pozitivna iznenađenja u prvoj polovici godine smanjuju mogućnost dodatnog snažnog rasta u drugoj polovici ove godine.

Predviđa se da će rast realnog BDP‑a ostati snažan u 2022. i da će se potom u 2023. usporiti na normalniju stopu. Predviđeno kretanje BDP‑a temelji se na nizu pretpostavki, među ostalim na pretpostavkama o potpunom popuštanju mjera za sprječavanje širenja zaraze do početka 2022., daljnjem smanjenju neizvjesnosti, snažnom povjerenju nakon postupnog okončanja pandemije bolesti COVID‑19 i kontinuiranom globalnom oporavku (Okvir 2.). Nadalje, pretpostavlja se da će se od prvih mjeseci 2022. postupno rješavati trenutačni poremećaji u lancima opskrbe. Osim toga, očekuje se da će rastu ulaganja u nekim državama pridonijeti paket Next Generation EU (NGEU). Šire gledano, pretpostavlja se daljnja velika potpora fiskalne, nadzorne i monetarne politike, čime će se izbjeći snažna nepovoljna povratna sprega između financijskog sustava i realnog sektora. Općenito govoreći, predviđa se da će realni BDP premašiti razinu zabilježenu prije krize u četvrtom tromjesečju 2021. (Grafikon 2.), jedno tromjesečje prije nego što je to predviđeno u projekcijama stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2021. te da će do kraja 2022. dosegnuti razinu koja je tek nešto niža od one koja se očekivala prije pandemije.

Očekuje se da će osobna potrošnja kao ključni pokretač oporavka snažno rasti tijekom projekcijskog razdoblja te da će do prvog tromjesečja 2022. premašiti razinu zabilježenu prije krize. Osobna potrošnja oporavila se mnogo snažnije nego što se prije očekivalo u drugom tromjesečju 2021., ali je i dalje bila oko 6 % ispod razine zabilježene prije pandemije. Pozitivno iznenađenje vjerojatno je posljedica većeg smanjenja stope štednje i snažnijeg rasta realnog dohotka. Kretanje dohotka i dalje uglavnom određuje dohodak od rada, što obično znači relativno veću graničnu sklonost potrošnji. Očekuje se da će osobna potrošnja i dalje snažno rasti u drugoj polovici godine. To je kretanje povezano s popuštanjem mjera za sprječavanje širenja zaraze i velikom akumuliranom štednjom, što omogućuje oslobađanje dijela prethodno potisnute potražnje. Predviđa se da će u srednjoročnom razdoblju razine rasta osobne potrošnje i dalje nadmašivati razine rasta realnog dohotka jer će očekivano slabljenje neizvjesnosti omogućiti daljnje smanjenje viška štednje.

Očekuje se da će veći dohodak od plaća podupirati realni raspoloživi dohodak tijekom cijelog projekcijskog razdoblja. Gospodarstvo se nastavlja ponovno otvarati i rast zaposlenosti jača, tako da bi dohodak od plaća trebao dati snažan doprinos realnom raspoloživom dohotku. Za razliku od toga, neto fiskalni transferi će, nakon njihova snažnog pozitivnog doprinosa u 2020., nepovoljno utjecati na rast dohotka od 2021. zbog očekivanog prestanka mjera potpore povezanih s pandemijom bolesti COVID‑19. Predviđa se da će na realni raspoloživi dohodak nepovoljno utjecati i predviđeno povećanje inflacije potrošačkih cijena.

Očekuje se da će se u 2022. stopa štednje kućanstava smanjiti na razine niže od onih zabilježenih prije krize kako se sektor usluga bude ponovno otvarao a motivi za štednju iz opreza budu gubili na važnosti. Očekuje se da će se stopa štednje znatno smanjiti tijekom sljedećih dvaju ili triju tromjesečja kako se bude smanjivao udio prisilne štednje zbog pretpostavljenog popuštanja mjera za sprječavanje širenja zaraze. Osim toga, očekuje se da će se štednja iz opreza smanjiti zbog smanjenja neizvjesnosti i poboljšanja uvjeta na tržištu rada. Stopa štednje trebala bi u 2022. pasti na razine niže od onih zabilježenih prije krize i potom se nastaviti blago smanjivati. Predviđa se da će njezina razina biti neznatno niža od razine koja je predviđena u osnovnom scenariju prije pandemije, zbog čega će doći do određenog smanjenja akumuliranog viška štednje kućanstava. Premda bi to moglo pridonijeti snažnom rastu potrošnje, očekuje se da će utjecaj akumulirane štednje na oporavak potrošnje biti donekle ograničen zbog koncentracije štednje u bogatijim i starijim kućanstvima s manjom sklonošću potrošnji.^[3]

Tijekom projekcijskog razdoblja očekuje se nešto sporiji oporavak ulaganja u stambene nekretnine. Procjenjuje se da su se u drugom tromjesečju 2021. ulaganja u stambene nekretnine skromno povećala nakon što su u prvom tromjesečju već dosegnula razinu zabilježenu prije pandemije. U kratkoročnom razdoblju pozitivni učinci Tobinova Q, oporavak raspoloživog dohotka, bolje pouzdanje potrošača i visoka razina akumulirane štednje trebali bi poduprijeti ulaganja u stambene nekretnine u drugoj polovici 2021. unatoč nekim nepovoljnim utjecajima zbog daljnjeg pooštravanja ograničenja na strani ponude. Nakon snažnog rasta dinamika ulaganja u stambene nekretnine trebala bi se postupno normalizirati u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja.

Očekuje se da će poslovna ulaganja zadržati otpornost i da će se tijekom projekcijskog razdoblja znatno oporaviti. U prvoj polovici 2021. poslovna ulaganja i dalje su se povećavala prema razini zabilježenoj prije krize zahvaljujući oporavku potražnje, povoljnim uvjetima financiranja i pozitivnim učincima Tobinova Q. Njihov rast trebao bi se ubrzati u drugoj polovici 2021. usporedno s oporavkom globalne i domaće potražnje te većim rastom dobiti, a pridonijet će mu i povoljni uvjeti financiranja i pozitivan utjecaj paketa NGEU. Očekuje se da će rastu poslovnih ulaganja u cijelom projekcijskom razdoblju pridonijeti i ulaganja povezana s digitalizacijom te prelazak na niskougljično gospodarstvo (među ostalim u automobilskoj industriji zbog propisa o zaštiti okoliša i prelaska na proizvodnju električnih vozila). Ukupno gledajući, predviđa se da će poslovna ulaganja dosegnuti razinu zabilježenu prije krize do kraja 2021.

Nakon gubitaka udjela na izvoznim tržištima u 2021. povezanih s privremenim uskim grlima na strani ponude izvoz bi se trebao znatno povećati zahvaljujući snažnoj inozemnoj potražnji i jačanju konkurentnosti. Očekuje se da će zbog brzog povećanja potražnje od druge polovice 2020. globalni kapacitet ponude i uvjeti potražnje u 2021. i dalje biti neusklađeni. Ta neusklađenost, mjere zatvaranja povezane s bolešću COVID‑19 i ekstremni događaji prouzročili su kombinaciju globalnih logističkih poteškoća i nestašicu nekih ključnih intermedijarnih proizvoda koji su nepovoljno utjecali na izvoz robe europodručja. S obzirom na daljnje manjkove nekih intermedijarnih proizvoda, vrlo visoke troškove prijevoza i duge rokove isporuke dobavljača, pretpostavlja se da će uska grla potrajati do kraja 2021. i da će se od prvih mjeseci 2022. postupno smanjivati. Uslužni sektor, ponajprije turizam, snažno se oporavio tijekom ljeta zbog uspješne provedbe cijepljenja koja je omogućila otvaranje gospodarstava, premda je ukupna aktivnost sektora i dalje znatno ispod razina zabilježenih prije krize. Uz rješavanje uskih grla to će omogućiti povećanje rasta izvoza europodručja u srednjoročnom razdoblju s obzirom na snažnu inozemnu potražnju i povećanje izvozne konkurentnosti nakon nedavne deprecijacije tečaja eura. Očekuje se da će neto izvoz dati mali pozitivni doprinos godišnjem rastu realnog BDP‑a u svim trima godinama projekcijskog razdoblja.

Stopa nezaposlenosti smanjila se u drugom tromjesečju 2021. i očekuje se da ostati uglavnom nepromijenjena do kraja godine te da će do prvih mjeseci 2023. pasti na razinu zabilježenu prije krize. Snažnije povećanje rasta zaposlenosti od očekivanog u drugom tromjesečju 2021., povezano sa snažnijim oporavkom gospodarske aktivnosti, dovelo je do smanjenja nezaposlenosti. Očekuje se da će privremeni manjkovi radne snage koji proizlaze iz sve veće preraspodjele radnih mjesta i nekih neusklađenosti kratkoročno pogoditi tržišta rada u određenim državama i sektorima. Pretpostavlja se da će se velik dio radnika obuhvaćenih programima očuvanja radnih mjesta vratiti u redoviti radni odnos zahvaljujući snažnom oporavku nakon pandemije. Prema tome bi se stopa nezaposlenosti od 2022. trebala postupno smanjivati i početkom 2023. pasti ispod razine zabilježene prije krize.

Očekuje se da će se rast produktivnosti rada po zaposlenom ponovno snažno povećati u 2021. i zatim postupno normalizirati tijekom projekcijskog razdoblja. Nakon naglog pada u 2020. procjenjuje se da se rast produktivnosti rada po zaposlenom u prvom tromjesečju 2021. povećao za 1,5 % (u odnosu na prethodno tromjesečje) zbog smanjenja broja osoba obuhvaćenih programima očuvanja radnih mjesta. Rast produktivnosti rada po zaposlenom trebao bi dosegnuti svoju najvišu razinu u trećem tromjesečju 2021., nakon čega se predviđa njegovo postupno smanjenje. Profil rasta produktivnosti po odrađenom satu za vrijeme pandemije pokazao se znatno otpornijim jer je ukupni broj odrađenih sati bio usklađeniji s kretanjem BDP‑a.

U odnosu na projekcije iz lipnja 2021., rast realnog BDP‑a revidiran je naviše za 2021., dok je za 2022. i 2023. uglavnom nepromijenjen. Malo slabiji ponovni rast u drugoj polovici 2021. zbog strožih mjera zatvaranja i dugotrajnijih uskih grla nego što se prethodno pretpostavljalo više je nego nadomješten pozitivnim statističkim učincima prijenosa revizija podataka naviše za 2020. i dobrim ostvarenjima u 2021. Zbog toga je projekcija za cijelu godinu revidirana naviše za 0,4 postotna boda. U preostalom dijelu projekcijskog razdoblja negativni pritisci zbog spomenutih nepovoljnih utjecaja i viših cijena nafte neutraliziraju umjereno pozitivan utjecaj nižih aktivnih kamatnih stopa, slabiji efektivni tečaj eura i snažniju inozemnu potražnju.

2. Fiskalni izgledi

Od projekcija iz lipnja 2021. osnovnom scenariju dodane su tek ograničene dodatne poticajne mjere. Procjena izvanrednih fiskalnih poticaja kao odgovor na pandemiju u 2020. malo je revidirana naviše na 4,2 % BDP‑a europodručja. S obzirom na to da se proračuni za 2022. još pripremaju, od projekcija iz lipnja 2021. bilo je malo fiskalnih vijesti, ali one i dalje upućuju na dodatne poticaje povezane s krizom uzrokovanom bolešću COVID‑19 i mjerama oporavka u visini 0,2 % BDP‑a u 2021. To proizlazi iz posuvremenjenih procjena fiskalnog troška mjera, proširenih programa i donošenja novih mjera u mnogim državama. Većina dodatnih mjera privremene je naravi te će u 2022. biti ukinute i uglavnom se odnose na subvencije i transfere poduzećima.

Općenito govoreći, iznos diskrecijskih poticaja povezanih s krizom i oporavkom procjenjuje se na 4,6 % BDP‑a u 2021., 1,5 % u 2022. i 1,2 % u 2023. Kad je riječ o sastavu ukupnih poticaja, u 2021. najveći se udio i dalje odnosi na subvencije i transfere, uključujući one u sklopu programā očuvanja radnih mjesta, s tim da se u 2022. predviđa gotovo potpuni prestanak transfera. U mjere svrstane u »državnu potrošnju« uglavnom se ubrajaju viši rashodi za zdravstvo, među kojima i oni za plaće, povezani s provedbom cijepljenja. Na strani prihoda mjere se odnose na smanjenja izravnih i neizravnih poreza. Udio dodatnih državnih ulaganja u paketima poticaja bio je ograničen u 2020., ali se od 2021. povećao, i to prije svega zbog kontinuiranog financiranja u sklopu paketa NGEU. Osim mjera povezanih s krizom uzrokovanom bolešću COVID‑19 i oporavkom vlade nekih država donijele su dodatne poticajne mjere.^[5]

Predviđa se da će karakter fiskalne politike u europodručju, prilagođen za bespovratna sredstva iz paketa NGEU, biti ekspanzivan u 2021., da će se u 2022. primjetno pooštriti te da će u 2023. biti uglavnom neutralan. Nakon snažne ekspanzije u 2020. karakter fiskalne politike, prilagođen za bespovratna sredstva iz paketa NGEU na prihodovnoj strani, i u 2021. ostaje ekspanzivan. Fiskalni poticaji u 2021., mjereni karakterom fiskalne politike, veći su nego što proizlazi iz mjera povezanih s krizom uzrokovanom bolešću COVID‑19 i oporavkom uglavnom zbog mjera koje nisu izravno povezane s krizom, uključujući snažniji rast strukturnih rashoda, i metodoloških razlika. S obzirom na to da su izvanredne mjere donesene 2021. privremene naravi i da se očekuje postupni prestanak pandemije, predviđa se da će se karakter fiskalne politike u 2022. primjetno pooštriti i da će u 2023. biti uglavnom neutralan. U odnosu na projekcije iz lipnja 2021. karakter fiskalne politike malo je ublažen u 2021., dok je u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja pooštren, i to osobito u 2022.

Fiskalni izgledi poboljšali su se u odnosu na projekcije iz lipnja 2021. te se predviđa da će se proračunski manjak europodručja malo smanjiti u 2021. i znatnije smanjivati od 2022. nadalje. Smanjenje proračunskog manjka u 2021. proizlazi iz poboljšanja cikličke komponente i manjeg plaćanja kamata, čime se više nego nadomještaju dodatne poticajne mjere koje nisu pokrivene bespovratnim sredstvima iz paketa NGEU. Znatno poboljšanje proračunskog salda u 2022. uglavnom proizlazi iz ukidanja poticajnih mjera povezanih s krizom uzrokovanom bolešću COVID‑19 i znatno povoljnije cikličke komponente. Predviđa se da će u 2023., uz pretpostavku uglavnom neutralne fiskalne politike i boljih cikličkih uvjeta, doći do daljnjeg povećanja ukupnog proračunskog salda, koji će iznositi malo manje od –2 % BDP‑a. Očekuje se da će se plaćanje kamata tijekom projekcijskog razdoblja i dalje smanjivati te da će iznositi 1,0 % BDP‑a u 2023. Nakon naglog povećanja u 2020. očekuje se da će ukupni javni dug europodručja u 2021. dosegnuti svoju najvišu razinu na oko 99 % BDP‑a. Smanjenje koje slijedi u prvom je redu povezano s povoljnim razlikama između kamatnih stopa i stopa rasta, ali i usklađivanjima manjka i duga, koji više nego neutraliziraju kontinuirane, no sve manje, primarne manjkove. Fiskalni izgledi poboljšali su se u odnosu na projekcije iz lipnja 2021. Kretanja proračunskog manjka i duga europodručja revidirani su naniže za cijelo projekcijsko razdoblje zbog poboljšanja cikličke komponente i manjih iznosa plaćanja kamata. Proračunski manjak i dug u 2023. i dalje su znatno iznad razine zabilježene prije krize 2019., i to uglavnom zbog većeg omjera rashoda i BDP-a.

3. Cijene i troškovi

Inflacija mjerena HIPC‑om trebala bi i dalje rasti do kraja ove godine, smanjiti se u prvoj polovici 2022. i nakon toga ponovno postupno rasti (Grafikon 3.). Predviđa se da će ukupna inflacija u 2021. iznositi prosječno 2,2 % i dosegnuti najvišu stopu od 3,1 % u četvrtom tromjesečju 2021. te da će se potom smanjiti na prosječno 1,7 % u 2022. i 1,5 % u 2023. Porast ukupne inflacije u 2021. posljedica je pozitivnih učinaka čimbenika koji su uglavnom privremeni, kao što su povećanje stope inflacije cijena energije zbog snažnih baznih učinaka i ukidanja smanjenja stope PDV‑a u Njemačkoj. Pritisku na rast inflacije pridonijeli su veći ulazni troškovi povezani s poremećajima u lancima opskrbe i jednokratni učinci ponovnog otvaranja na cijene usluga kako je ljetos došlo do popuštanja ograničenja povezanih s bolešću COVID-19. Promjene pondera HIPC‑a upućuju na stanovitu volatilnost kretanja inflacije u 2021., ali oni bi u godišnjem prosjeku trebali imati samo mali utjecaj na smanjenje inflacije mjerene HIPC‑om. Očekuje se da će ti privremeni čimbenici od početka 2022. slabjeti. Na smanjenje godišnje inflacije u trećem tromjesečju 2022. djelovat će i dodatni negativni bazni učinak povezan s naglim povećanjem inflacije u srpnju 2021. Nakon toga se do kraja projekcijskog razdoblja očekuje postupni rast inflacije mjerene HIPC‑om, čemu će pridonijeti predviđeni gospodarski rast. To će dovesti do jačanja inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane tijekom projekcijskog razdoblja. Bez obzira na privremeni porast inflacije u 2021., kombinacija sve većih, premda i dalje slabih, pritisaka na rast cijena zbog oporavka potražnje i neizravnih učinaka prošlih povećanja cijena sirovina, uključujući naftu, u srednjoročnom bi razdoblju trebala nadmašiti smanjenje pritisaka na rast cijena koji proizlaze iz učinaka na strani ponude povezanih s pandemijom. Predviđa se da će povećanja domaćih cjenovnih pritisaka biti glavni pokretač snažnijih temeljnih kretanja potrošačkih cijena, dok bi kretanja vanjskih pritisaka na cijene u drugoj polovici projekcijskog razdoblja trebala postati umjerenija. Očekuje se i postupni rast inflacije cijena hrane mjerene HIPC‑om. Umjereno povećanje cjenovnih pritisaka na rast ukupne inflacije iz tih dviju sastavnica HIPC‑a u 2022. i 2023. donekle je neutralizirano predviđenim padom inflacije energije mjerene HIPC‑om koje je povezano s padom krivulje terminskih cijena nafte.

Zbog fluktuacija povezanih s programima očuvanja radnih mjesta očekuje se da će se jedinični troškovi rada i u 2021. i u 2022. smanjiti i potom povećati za 1,4 % u 2023. Predviđa se da će se jedinični troškovi rada, nakon snažnih povećanja u 2020. zbog naglog pada produktivnosti rada, u 2021. i 2022. smanjiti zbog jačanja produktivnosti rada, ali bi se trebali postupno povećati do 2023. I produktivnost rada i rast naknada po zaposlenom bili su izloženi velikim promjenama pod utjecajem programa očuvanja radnih mjesta kojima se štitila zaposlenost. Zbog toga se godišnja stopa rasta naknade po zaposlenome u 2020. smanjila i potom ponovno porasla u prvoj polovici 2021. Kako se tržišta rada tijekom projekcijskog razdoblja budu postupno oporavljala i uz slabljenje utjecaja programa za očuvanje radnih mjesta, očekuje se da će se kretanja naknade po zaposleniku normalizirati na stopu rasta od 2,5 % u 2023, što je malo iznad stopa zabilježenih prije pandemije. To uglavnom proizlazi iz poboljšanja na tržištu rada tijekom projekcijskog razdoblja. Ne očekuje se da će projicirani snažni rast ukupne inflacije u europodručju u drugoj polovici 2021. dovesti do znatnog drugog kruga učinaka na rast plaća u srednjoročnom razdoblju.

Na dinamiku uvoznih cijena trebala bi snažno utjecati kretanja cijena nafte i sirovina bez nafte i na nju bi u drugom dijelu projekcijskog razdoblja trebali djelovati umjereni vanjski cjenovni pritisci. Očekuje se da će se godišnja stopa rasta uvoznog deflatora povećati s –2,5 % u 2020. na 5,4 % u 2021., što je uglavnom posljedica povećanja cijena nafte i sirovina bez nafte, ali i povećanja drugih ulaznih troškova povezanih s manjkovima na strani ponude i deprecijacijom eura, a da će u 2023. iznositi umjerenijih 0,8 %. Osim pretpostavljenog određenog smanjenja cijena nafte dinamika globalnih cijena općenito bi trebala ostati umjerena tijekom projekcijskog razdoblja i tako pridonijeti umjerenosti budućih vanjskih cjenovnih pritisaka.

U odnosu na projekcije iz lipnja 2021. projekcija inflacije mjerene HIPC‑om revidirana je naviše za 0,3 postotna boda u 2021., za 0,2 postotna boda u 2022. i za 0,1 postotni bod u 2023. Revizije naviše odnose se na HIPC bez hrane i energije u cijelom projekcijskom razdoblju te na komponentu energije osobito u 2021. i 2022., dok je komponenta hrane uglavnom nepromijenjena. Revidirane vrijednosti proizlaze iz više elemenata: pozitivnih iznenađenja povezanih s podatcima u posljednje vrijeme, pritisaka na rast zbog trajnijih poremećaja na strani ponude, poboljšanih izgleda za potražnju, deprecijacije tečaja eura i revizije naviše tehničkih pretpostavki o cijenama nafte (Okvir 1.).