Što su linije za valutne ugovore o razmjeni?
27. rujna 2016. (posuvremenjeno 18. svibnja 2022.)
Linija za valutni ugovor o razmjeni ugovor je između dviju središnjih banaka o razmjeni valuta. Njome se središnjoj banci omogućuje pribavljanje devizne likvidnosti od središnje banke koja izdaje stranu valutu o kojoj je riječ, obično zbog toga što su ta sredstva potrebna domaćim poslovnim bankama. Na primjer, na osnovi linije za ugovor o razmjeni s američkim Sustavom federalnih rezervi (Fed) ESB i sve nacionalne središnje banke u europodručju (Eurosustav) mogu od Feda dobiti američke dolare u zamjenu za jednakovrijedan iznos eura koji se dostavlja Fedu. Ti su ugovori već desetljećima dio instrumentarija monetarne politike središnjih banaka.
Zašto su nam potrebne linije za ugovore o razmjeni?
Iako su središnje banke u početku upotrebljavale linije za ugovore o razmjeni za financiranje određenih tržišnih intervencija, posljednjih su godina one postale važan alat za očuvanje financijske stabilnosti i sprječavanje utjecaja tržišnih napetosti na realno gospodarstvo. Ugovori o razmjeni koje ESB sklapa od 2007. usmjereni su, na primjer, na osiguranje devizne likvidnosti domaćim bankama. Kada se stanje na tržištima financiranja u jednoj valuti pogorša, bankama izvan tog valutnog područja postaje teško financirati svoju imovinu indeksiranu uz tu valutu jer nemaju izravan pristup inozemnoj središnjoj banci koja izdaje tu valutu. Međutim, ako njihova matična središnja banka ima liniju za ugovor o razmjeni s inozemnom središnjom bankom, matična središnja banka može svojim bankama pružiti potrebnu likvidnost u stranoj valuti a da pri tome ne upotrebljava svoje devizne pričuve. Za vrijeme financijske krize koja je uslijedila nakon kraha investicijske banke Lehman Brothers u rujnu 2008. tržišta financiranja su, na primjer, presušila zbog krajnje nesklonosti riziku. U takvim je okolnostima bankama iz europodručja postalo teško doći do američkih dolara za financiranje svoje imovine nominirane u američkim dolarima. Kako bi se spriječili poremećaji, na primjer situacija u kojoj banke iznenada moraju prodati imovinu, čime bi izazvale iznimna kretanja cijena, ESB i Sustav federalnih rezervi uspostavili su liniju za valutni ugovor o razmjeni na osnovi koje ESB, odnosno Eurosustav, može pribavljati američke dolare za banke koje se nalaze u europodručju.
S kojim središnjim bankama ESB ima valutne ugovore o razmjeni?
U 2011. ESB je zajedno s engleskom središnjom bankom, kanadskom središnjom bankom, japanskom središnjom bankom, Sustavom federalnih rezervi i švicarskom središnjom bankom uspostavio mrežu linija za ugovore o razmjeni koje omogućuju središnjim bankama koje u njoj sudjeluju da pribavljaju valute jedne od drugih. Od travnja 2020. te se linije za ugovore o razmjeni upotrebljavaju za pozajmljivanje američkih dolara i švicarskih franaka bankama u europodručju kao i za pozajmljivanje eura bankama u Ujedinjenoj Kraljevini.
Nakon financijske krize ESB je uspostavio aranžmane za pružanje eurske likvidnosti središnjim bankama Danske i Švedske. Uspostavio je i privremene aranžmane za pružanje eurske likvidnosti središnjim bankama Mađarske i Poljske te središnjoj banci Latvije prije nego što se Latvija u 2014. pridružila europodručju.
ESB je 2013. sklopio valutni ugovor o razmjeni s Kinom zbog sve veće sistemske važnosti te zemlje i brzog rasta trgovine i ulaganja između Kine i europodručja. Taj ugovor služi Eurosustavu kao zaštitni mehanizam za likvidnost kako bi banke u europodručju bile sigurne da će kineski juan renminbi i dalje biti dostupan, čak i ako tržište bude narušeno.
U međuvremenu smo uspostavili nove privremene linije za valutne ugovore o razmjeni s više središnjih banaka na svijetu, a dio takvih ugovora istekao je.
Pregled postojećih linija za valutne ugovore o razmjeni
Kako funkcioniraju linije za ugovore o razmjeni?
Banka u europodručju u uobičajenim se okolnostima okreće tržištu ako su joj potrebni američki dolari jer, na primjer, klijentu mora odobriti kredit u američkim dolarima. Međutim, ako su troškovi financiranja u američkim dolarima previsoki ili ako postoje poremećaji na tržištu, banka se može obratiti svojoj nacionalnoj središnjoj banci. ESB joj u tom konkretnom slučaju može osigurati dolare zahvaljujući valutnom ugovoru o razmjeni sa Sustavom federalnih rezervi. Od globalne financijske krize ESB provodi redovite operacije za puštanje likvidnosti u američkim dolarima, u kojima se banke u europodručju mogu izjasniti koliko dolara žele pozajmiti po prethodno utvrđenoj kamatnoj stopi. U zamjenu za dolare one ESB‑u moraju dati kolataral visoke kvalitete, čija se vrijednost određuje na temelju tekućih tržišnih cijena (»vrednovanje po tržišnoj vrijednosti«) umanjenih za odgovarajući odbitak (koji se naziva »korektivni faktor«). Mnogi od tih valutnih ugovora o razmjeni djeluju u prvom redu kao sigurnosna mreža i nikad nisu bili aktivirani. U skladu sa svojom općom politikom održavanja visoke razine operativne spremnosti, ESB redovito provjerava svoje instrumente i alate monetarne politike kako bi se omogućila njihova jednostavna i sigurna primjena ako i kada to bude potrebno.
Posuvremenjenje: Objašnjenje je posuvremenjeno 10. svibnja 2022. radi pružanja dodatnih podataka o ovoj temi.