Prijevod Izvješća o konvergenciji na hrvatski jezik ne sadržava sva poglavlja. Cijelo izvješće dostupno je na engleskom jeziku na mrežnim stranicama ESB‑a.

1. Uvod

Ovo Izvješće o konvergenciji pripremljeno je na osnovi zahtjeva za razmatranje države koji je Bugarska podnijela 25. veljače 2025. Izradom ovog izvješća ESB ispunjava svoju obvezu iz članka 140. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu: „Ugovor”) da na zahtjev države članice s odstupanjem izvješćuje Vijeće Europske unije (Vijeće EU‑a) „o napretku koji su države članice s odstupanjem ostvarile u ispunjavanju svojih obveza u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije”.^[1] Isti je zadatak dan i Europskoj komisiji, koja je također pripremila izvješće, a oba su izvješća zajedno dostavljena Vijeću EU‑a. Ovim je izvješćem obuhvaćena samo Bugarska: ostale države članice s odstupanjem, tj. Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska, bit će razmatrane u sljedećemu redovitom Izvješću o konvergenciji iz 2026. Danska, koja ima poseban status, neće biti obuhvaćena izvješćem za 2026., osim ako to sama zatraži.^[2]

U ovom izvješću ESB primjenjuje isti okvir kao u prethodnim izvješćima o konvergenciji. Razmatra se je li u Bugarskoj postignut visok stupanj održive ekonomske konvergencije, je li nacionalno zakonodavstvo usklađeno s Ugovorima i Protokolom o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu: „Statut ESSB‑a”) i jesu li ispunjeni statutarni zahtjevi koje središnja banka Българска народна банка (Bugarska narodna banka) treba ispuniti kako bi postala sastavni dio Eurosustava.

Razmatranje procesa ekonomske konvergencije uvelike ovisi o kvaliteti i integritetu upotrijebljenih statističkih podataka. Na prikupljanje i dostavljanje statističkih podataka ne smiju utjecati politički činitelji ili uplitanja. Države članice EU‑a pozivaju se da kvalitetu i integritet svojih statističkih podataka smatraju pitanjima visokog prioriteta, da u prikupljanju statističkih podataka osiguraju odgovarajući sustav provjera i ravnoteža i da primijene minimalne standarde u području statistike. Ti standardi iznimno su važni za jačanje neovisnosti, integriteta i odgovornosti nacionalnih statističkih ureda te pomažu u podupiranju povjerenja u kvalitetu statistike državnih financija (vidi poglavlje 5.).

Od 4. studenoga 2014. svaka država članica EU‑a čije je odstupanje ukinuto mora se pridružiti jedinstvenome nadzornom mehanizmu (SSM) najkasnije na dan kad prihvati euro.^[3] Od tog se trenutka sva prava i obveze povezani sa SSM‑om počinju primjenjivati na tu državu. Stoga je iznimno važno provesti potrebne pripreme. Posebice, bankovni sustav svake države članice koja se pridruži europodručju i time se pridružuje SSM‑u podvrgnut je sveobuhvatnoj procjeni.^[4] Bugarska je trenutačno jedina država članica koja sudjeluje u SSM‑u u sklopu bliske suradnje koja je uspostavljena s ESB‑om kao dio opredijeljenosti te države za istodobno pristupanje bankovnoj uniji i europskom tečajnom mehanizmu (ERM II).^[5] Okvir bliske suradnje s Bugarskom narodnom bankom stupio je na snagu 1. listopada 2020. nakon ispunjavanja potrebnih nadzornih i zakonodavnih preduvjeta. Tog dana ESB je preuzeo odgovornost za (1) izravan nadzor značajnih institucija u Bugarskoj, (2) zajedničke postupke za sve nadzirane subjekte i (3) nadgledanje nadzora manje značajnih institucija, koje i nadalje nadzire nacionalno nadzorno tijelo. Nadzor banaka ESB‑a i Bugarska narodna banka vrlo su blisko surađivali kako bi osigurali nesmetanu integraciju nacionalnoga nadležnog tijela u SSM.^[6]

Ovo izvješće strukturirano je na sljedeći način. U poglavlju 2. opisuje se okvir primijenjen za razmatranje ekonomske i pravne konvergencije. Poglavlje 3. sadržava sažetak za državu, u kojemu su dani glavni rezultati razmatranja ekonomske i pravne konvergencije u Bugarskoj. U poglavlju 4. detaljnije se razmatra stanje ekonomske konvergencije u Bugarskoj. U poglavlju 5. daju se pregled pokazatelja konvergencije i statistička metodologija primijenjena pri njihovu prikupljanju. Naposljetku, u poglavlju 6. razmatra se usklađenost nacionalnog zakonodavstva Bugarske, uključujući statut Bugarske narodne banke, s člancima 130. i 131. Ugovora.

2. Okvir za analizu

2.1. Ekonomska konvergencija

ESB za razmatranje stanja ekonomske konvergencije u državama članicama EU‑a koje žele prihvatiti euro upotrebljava zajednički okvir za analizu. Taj zajednički okvir, koji se dosljedno primjenjuje u svim izvješćima o konvergenciji Europskog monetarnog instituta (EMI) i ESB‑ovim izvješćima o konvergenciji, zasniva se najprije na odredbama Ugovora i njihovoj primjeni od strane ESB‑a pri analizi kretanja cijena, fiskalnog salda i omjera duga, tečaja i dugoročnih kamatnih stopa, kao i ostalih činitelja koji su važni za ekonomsku integraciju i konvergenciju. Drugo, zasniva se na nizu dodatnih ekonomskih pokazatelja za prošla i buduća razdoblja koji se smatraju korisnima za detaljno razmatranje održivosti konvergencije. Neki su elementi ovog okvira s vremenom poboljšani. Razmatranje stanja u dotičnim državama članicama zasnovano na svim tim činiteljima također pruža važne informacije koje pomažu osigurati da njihova integracija u europodručje prođe bez većih poteškoća. Okviri od 1. do 5. prikazuju zakonske odredbe i metodološka objašnjenja o ESB‑ovoj primjeni tih odredaba.

Ovo Izvješće o konvergenciji zasniva se na načelima utvrđenima u prethodnim izvješćima ESB‑a kako bi se osigurali kontinuitet i jednak tretman. ESB primjenjuje nekoliko vodećih načela u primjeni konvergencijskih kriterija (koje je ranije primjenjivao i EMI). Prvo, pojedinačni kriteriji tumače se i primjenjuju bez odstupanja. U pozadini tog načela činjenica je da je glavna svrha kriterija osigurati da u europodručju mogu sudjelovati samo one države članice koje imaju gospodarske uvjete koji pogoduju održavanju stabilnosti cijena i koherentnosti u europodručju. Drugo, konvergencijski kriteriji čine skladan i međusobno povezan sklop te moraju svi biti zadovoljeni. Kriteriji su u Ugovoru navedeni kao ravnopravni i među njima ne postoji hijerarhija. Treće, konvergencijski kriteriji moraju se ispuniti na osnovi stvarnih podataka, a ne prognoza. Četvrto, primjena konvergencijskih kriterija treba biti dosljedna, transparentna i jednostavna. Osim toga, pri ocjeni usklađenosti s konvergencijskim kriterijima ključni je činitelj održivost, jer se treba postići trajna, a ne trenutačna konvergencija. Stoga se održivost konvergencije u pojedinoj državi podrobno razmatra.

U tom smislu gospodarska kretanja u dotičnoj državi promatraju se retrospektivno, u načelu u posljednjih deset godina. Takav pristup omogućuje lakše utvrditi koliko su trenutačna postignuća rezultat stvarnih strukturnih prilagodba, što bi zauzvrat trebalo voditi boljoj procjeni održivosti ekonomske konvergencije.

Osim toga, u odgovarajućoj mjeri primjenjuje se i prospektivna analiza. U tom kontekstu posebna se pozornost posvećuje činjenici da održivost povoljnih gospodarskih kretanja bitno ovisi o odgovarajućim i dugoročnim odgovorima politike na postojeće i buduće izazove. Snažno upravljanje, učinkovite institucije i održive javne financije također su važni za podržavanje stabilnosti cijena i održivog rasta proizvodnje tijekom srednjoročnoga do dugoročnog razdoblja. Gledano u cijelosti, ističe se da održivost ekonomske konvergencije ovisi o postizanju snažne početne pozicije, postojanju učinkovitih institucija, otpornosti na šokove i vođenju odgovarajućih politika nakon uvođenja eura.

Krajnji datum za statističke podatke uključene u ovo Izvješće o konvergenciji bio je 19. svibnja 2025. Statističke podatke korištene pri primjeni konvergencijskih kriterija osigurala je Europska komisija (vidi poglavlje 5. te statističke tablice i grafikone), u suradnji s ESB‑om kod tečajeva i dugoročnih kamatnih stopa. U dogovoru s Komisijom referentno razdoblje za kriterij stabilnosti cijena i kriterij dugoročnih kamatnih stopa jest razdoblje od svibnja 2024. do travnja 2025. Referentno razdoblje za tečajeve jest razdoblje od 20. svibnja 2023. do 19. svibnja 2025. Povijesni podatci o fiskalnim pozicijama pokrivaju razdoblje do 2024. godine. Također se razmatraju prognoze iz različitih izvora i druge informacije važne za razmatranje održivosti konvergencije u budućnosti. Proljetna gospodarska prognoza 2025. Europske komisije i Izvješće o mehanizmu upozoravanja iz 2025., uključeni u ovo izvješće, objavljeni su 19. svibnja 2025. i 17. prosinca 2024. Ovo izvješće Opće vijeće ESB‑a prihvatilo je 30. svibnja 2025.

Zakonske odredbe o cjenovnim kretanjima i njihova primjena u ESB‑u prikazani su u Okviru 1.

Prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om tijekom dvanaestomjesečnoga referentnog razdoblja od svibnja 2024. do travnja 2025. promatra se u smislu ekonomske uspješnosti države u postizanju stabilnosti cijena u posljednjih deset godina. To omogućuje detaljnije razmatranje održivosti cjenovnih kretanja u promatranoj državi. Pozornost se posvećuje usmjerenosti monetarne politike, odnosno tome jesu li monetarne vlasti ponajprije usmjerene na postizanje i održavanje stabilnosti cijena, kao i doprinosu drugih područja ekonomske politike ostvarenju tog cilja. Osim toga, uzimaju se u obzir i implikacije makroekonomskog okružja za postizanje stabilnosti cijena. Cjenovna kretanja razmatraju se u svjetlu uvjeta ponude i potražnje, pri čemu je naglasak na činiteljima kao što su jedinični troškovi rada i uvozne cijene. Naposljetku, promatraju se kretanja ostalih relevantnih indeksa cijena. Gledajući prospektivno, razmatraju se i moguća kretanja inflacije u godinama koje dolaze, uključujući prognoze glavnih međunarodnih organizacija i tržišnih sudionika. Također se proučavaju institucionalna i strukturalna gledišta važna za održavanje okružja koje pogoduje stabilnosti cijena nakon uvođenja eura.

Zakonske odredbe o fiskalnim kretanjima i njihova primjena u ESB‑u, zajedno s proceduralnim pitanjima, prikazani su u Okviru 2.

Glede održivosti javnih financija, rezultati u referentnoj godini, 2024., promatraju se u svjetlu uspješnosti promatrane države u posljednjih deset godina. Najprije se proučavaju kretanja omjera deficita. Pritom je važno napomenuti da na promjenu u godišnjem omjeru deficita države utječu razni temeljni činitelji. Ti se utjecaji mogu podijeliti na „cikličke učinke”, koji odražavaju reakciju deficita na promjene u gospodarskom ciklusu, i „necikličke učinke”, koji obično odražavaju strukturne ili trajne prilagodbe fiskalne politike. Međutim, ti neciklički učinci, koji su kvantificirani u ovom izvješću, ne moraju nužno odražavati samo strukturnu promjenu fiskalnih pozicija, nego uključuju i privremene učinke na proračunski saldo koji proizlaze iz mjera politike i posebnih činitelja.

U sljedećem koraku razmatra se kretanje omjera državnog duga u ovom razdoblju, kao i činitelji koji utječu na to. Ti su činitelji razlika između rasta nominalnog BDP‑a i kamatnih stopa, primarni saldo te usklađivanje deficita i duga. Takva perspektiva može pružiti daljnje informacije o mjeri u kojoj je makroekonomsko okružje, posebice kombinacija stope rasta i kamatnih stopa, utjecalo na dinamiku duga. Osim toga, razmatra se struktura državnog duga, s posebnim naglaskom na udjelu duga s kratkoročnim dospijećem i udjelu deviznog duga, kao i na njihovim kretanjima. Usporedbom tih udjela s trenutačnom razinom omjera duga može se naglasiti osjetljivost fiskalnog salda na promjene u tečajevima i kamatnim stopama.

Stupanjem na snagu reformiranog Pakta o stabilnosti i rastu 2024. uvedena su nova pravila o pokretanju postupka u slučaju prekomjernog deficita (EDP) na temelju duga. Za razliku od pravila o pokretanju EDP‑a na temelju deficita, koja su uglavnom ostala nepromijenjena, pravila o pokretanju EDP‑a na temelju duga izmijenjena su u skladu s opisom u Okviru 2. Međutim, u razdoblju do krajnjeg datuma za statističke podatke u 2025. na temelju ishoda iz 2024. nije pokrenut nijedan EDP na temelju duga s obzirom na to da kretanja neto rashoda, kako ih je utvrdilo Vijeće EU‑a, obuhvaćaju fiskalne strategije samo za razdoblje od 2025. nadalje.

Opća klauzula o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu aktivirana je za razdoblje od 2020. do 2023., a u travnju 2025. Vijeće EU‑a podnijelo je koordinirani zahtjev za aktivaciju nacionalne klauzule o odstupanju. Aktivacijom opće klauzule o odstupanju državama članicama omogućeno je odstupanje od proračunskih zahtjeva koji bi se inače primjenjivali kako bi se olakšale potrebne mjere koordinacije politika u kontekstu pandemije i rata koji Rusija vodi protiv Ukrajine u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. Europska komisija predložila je 19. ožujka 2025. koordiniranu aktivaciju nacionalne klauzule o odstupanju kojom se državama omogućilo odstupanje od odobrenoga kretanja neto rashoda kako bi se otvorio dodatni proračunski prostor za veće rashode za obranu. Konkretno, Komisija je izjavila da su „agresivni rat Rusije protiv Ukrajine i prijetnja koju taj rat predstavlja europskoj sigurnosti iznimne okolnosti izvan kontrole država članica s golemim posljedicama na njihove javne financije zbog povezanoga nastaloga i/ili planiranog povećanja rashoda za obranu”.^[13] Vijeće je 30. travnja 2025. izdalo izjavu o koordiniranom zahtjevu za aktivaciju nacionalne klauzule o odstupanju.^[14] Tada je 16 država članica odlučilo zatražiti aktivaciju klauzule, koja obuhvaća razdoblje od četiri godine i maksimalnu fleksibilnost od 1,5 % BDP‑a.

Gledajući prospektivno uzimaju se u obzir nedavno objavljene prognoze Europske komisije za razdoblje od 2025. do 2026. i procjena dugoročnih izazova za održivost duga. To posebice obuhvaća izglede za proračunska salda i udjele duga temeljene na aktualnim fiskalnim politikama. Osim toga, ističu se dugoročni izazovi za održivost proračunskih pozicija te šira područja konsolidacije, posebno izazovi povezani s državnim mirovinskim sustavima u vezi s demografskim promjenama te s potencijalnim obvezama koje je preuzela država. U skladu s novim pravilima srednjoročni proračunski planovi država navedeni su u njihovim nacionalnim fiskalno‑strukturnim planovima koje su objavile od jeseni 2024. U planovima se prikazuje putanja neto rashoda za razdoblje od najmanje četiri godine i opisuju se državne fiskalne strategije za razdoblje od 2025. nadalje.

Zakonske odredbe o tečajnim kretanjima i njihova primjena u ESB‑u prikazani su u Okviru 3.

Osim sudjelovanja u ERM‑u II i kretanja nominalnog tečaja prema euru u promatranom razdoblju, ukratko se ispituju podatci važni za održivost važećeg tečaja. Ti se podatci zasnivaju na kretanjima realnoga efektivnog tečaja i tekućega, kapitalnoga i financijskog računa platne bilance. Razmatra se i kretanje bruto inozemnog duga i neto stanja međunarodnih ulaganja tijekom dužih razdoblja. U dijelu o tečajnim kretanjima nadalje se procjenjuje stupanj integracije pojedine države u europodručje. Ta procjena obuhvaća vanjskotrgovinsku (izvoz i uvoz) i financijsku integraciju. Odjeljak o tečajnim kretanjima na kraju prikazuje, gdje je to primjenjivo, je li promatrana država imala koristi od likvidnosne pomoći središnje banke ili potpore platnoj bilanci u dvogodišnjemu referentnom razdoblju. Razmatra se i stvarna i preventivna pomoć.

Zakonske odredbe o kretanjima dugoročnih kamatnih stopa i njihova primjena u ESB‑u prikazani su u Okviru 4.

Kao što je spomenuto, Ugovor se izričito poziva na „trajnost konvergencije” koja se ogleda u razini dugoročnih kamatnih stopa. Stoga se kretanja tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2024. do travnja 2025. procjenjuju na temelju kretanja dugoročnih kamatnih stopa u posljednjih deset godina (odnosno u razdoblju za koje su podatci dostupni) i glavnih činitelja koji određuju razliku prema prosječnoj dugoročnoj kamatnoj stopi koja prevladava u europodručju. Prosječna dugoročna kamatna stopa europodručja u referentnom razdoblju mogla bi djelomice odražavati visoke premije za rizik pojedinih država europodručja. Zbog toga se u svrhu usporedbe također rabi prinos na dugoročne državne obveznice država europodručja s rejtingom AAA (odnosno dugoročni prinos, vidljiv iz krivulje prinosa, država europodručja s rejtingom AAA). Ovo izvješće kao podlogu analizi također pruža informacije o veličini i kretanjima financijskog tržišta. Pritom se rabe tri različita pokazatelja (nepodmireni iznos dužničkih vrijednosnih papira koje su izdala nefinancijska društva, kapitalizacija dioničkog tržišta i krediti monetarnih financijskih institucija domaćem nefinancijskom privatnom sektoru), koji zajedno predstavljaju mjeru veličine financijskih tržišta.

Na kraju, člankom 140. stavkom 1. Ugovora zahtijeva se da ovo izvješće uzme u obzir i nekoliko drugih relevantnih činitelja (vidi Okvir 5.). U tom je smislu poboljšani okvir gospodarskog upravljanja u skladu s člankom 121. stavkom 6. Ugovora stupio na snagu 13. prosinca 2011. kako bi se osigurala tješnja koordinacija ekonomskih politika i održive konvergencije gospodarskih rezultata država članica EU‑a. U Okviru 5. ukratko su navedene zakonske odredbe i način na koji se spomenuti dodatni činitelji rabe pri procjeni konvergencije koju provodi ESB.

2.2. Usklađenost nacionalnog zakonodavstva s Ugovorima

2.2.1. Uvod

Članak 140. stavak 1. Ugovora zahtijeva od ESB‑a (i Europske komisije) da najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem izvješćuje Vijeće o napretku koji su države članice s odstupanjem ostvarile u ispunjavanju svojih obveza u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije. Ta izvješća moraju obuhvaćati provjeravanje usklađenosti nacionalnog zakonodavstva svake države članice s odstupanjem, uključujući statute njihovih nacionalnih središnjih banaka, s člancima 130. i 131. Ugovora i relevantnim člancima Statuta ESSB‑a. Ova obveza iz Ugovora država članica s odstupanjem također se naziva i „pravna konvergencija”.

Pri ocjeni pravne konvergencije ESB nije ograničen na provođenje formalne ocjene izričaja nacionalnog zakonodavstva te također može provjeravati je li provedba relevantnih odredaba u skladu s duhom Ugovora i Statuta ESSB‑a. ESB posebno vodi računa o svim oblicima pritisaka na tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u bilo koje države članice koji ne bi bili u skladu s duhom Ugovora s obzirom na neovisnost središnje banke.

ESB također vodi računa o potrebi nesmetanoga i kontinuiranog funkcioniranja tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama. S tim u vezi, relevantna tijela države članice posebno su dužna poduzimati potrebne mjere kako bi se osiguralo pravodobno imenovanje sljednika u slučaju upražnjenja pozicije člana tijela nadležnog za odlučivanje u NSB‑u.^[17]

ESB će pozorno pratiti sva kretanja prije donošenja pozitivne konačne ocjene u kojoj zaključuje da je nacionalno zakonodavstvo države članice usklađeno s Ugovorom i Statutom ESSB‑a.

Država članica s odstupanjem i pravna konvergencija

Bugarska, čije je nacionalno zakonodavstvo obuhvaćeno ovim izvješćem, ima status države članice s odstupanjem, tj. ona još nije prihvatila euro. Člankom 5.^[18] Akta o uvjetima pristupanja Republike Bugarske i Rumunjske i prilagodbama Ugovora na kojima se temelji Europska unija predviđa se da će Bugarska sudjelovati u ekonomskoj i monetarnoj uniji od datuma pristupanja kao država članica s odstupanjem u smislu članka 139. Ugovora.

Cilj ocjenjivanja pravne konvergencije jest olakšati Vijeću donošenje odluka o tome koja je država članica ispunila „svoje obveze u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije” (članak 140. stavak 1. Ugovora). U pravnom području, ti se uvjeti posebno odnose na neovisnost središnje banke i pravnu integraciju nacionalnih središnjih banaka u Eurosustav.

Struktura pravne ocjene

Pravna ocjena velikim dijelom počiva na okviru prethodnih izvješća ESB‑a i EMI‑ja o pravnoj konvergenciji.^[19]

Usklađenost nacionalnog zakonodavstva razmatra se u svjetlu zakonodavstva donesenog prije 15. travnja 2025.

2.2.2. Opseg prilagodbe

Područja prilagodbe

Da bi se utvrdila ona područja u kojima je potrebno provesti prilagodbu nacionalnog zakonodavstva, razmotrena su sljedeća pitanja:

• usklađenost s odredbama o neovisnosti nacionalnih središnjih banaka, članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u i guvernera iz Ugovora (članak 130.) i Statuta ESSB‑a (članak 7. i članak 14. stavak 14.2.)
• usklađenost s odredbama o povjerljivosti (članak 37. Statuta ESSB‑a)
• usklađenost s odredbama o poštivanju zabrane monetarnog financiranja (članak 123. Ugovora) i povlaštenog pristupa (članak 124. Ugovora)
• usklađenost s jedinstvenim pisanjem naziva valute euro koje zahtijeva pravo EU‑a i
• pravna integracija nacionalnih središnjih banaka u Eurosustav (posebno u vezi s člankom 12. stavkom 12.1. i člankom 14. stavkom 14.3. Statuta ESSB‑a).

„Usklađenost” nasuprot „harmonizaciji”

Člankom 131. Ugovora zahtijeva se da nacionalno zakonodavstvo bude „usklađeno” s Ugovorima i Statutom ESSB‑a; svaka neusklađenost stoga mora biti otklonjena. Na potrebu ispunjavanja te obveze ne utječu ni prednost Ugovora i Statuta ESSB‑a nad nacionalnim zakonodavstvom ni priroda neusklađenosti.

Zahtjev da nacionalno zakonodavstvo bude „usklađeno” ne znači da Ugovor zahtijeva „harmonizaciju” statuta nacionalnih središnjih banaka, ni međusobno, ni sa Statutom ESSB‑a. Nacionalne posebnosti mogu nastaviti postojati u mjeri u kojoj nisu u suprotnosti s nadležnošću za monetarna pitanja za koja je isključivo nadležan EU. Doista, u skladu s člankom 14. stavkom 14.4. Statuta ESSB‑a nacionalne središnje banke mogu obavljati i funkcije koje nisu navedene u Statutu ESSB‑a u mjeri u kojoj one nisu u suprotnosti s ciljevima i zadaćama ESSB‑a.^[20] Odredbe u statutima nacionalnih središnjih banaka kojima se te dodatne funkcije odobravaju jasan su primjer okolnosti u kojima razlike mogu ostati. Pojam „usklađenost” stoga znači da je nacionalno zakonodavstvo i statute nacionalnih središnjih banaka potrebno prilagoditi kako bi se otklonile nedosljednosti s Ugovorima i Statutom ESSB‑a te osigurao potreban stupanj integriranosti nacionalnih središnjih banaka u ESSB. Posebno, potrebno je prilagoditi sve odredbe koje zadiru u neovisnost NSB‑a, kako je određeno u Ugovoru, i njegovu ulogu kao sastavnog dijela ESSB‑a. Stoga, da bi se to ostvarilo, nije dovoljno oslanjati se isključivo na nadređenost prava EU‑a nad nacionalnim zakonodavstvom.

Obveza iz članka 131. Ugovora odnosi se samo na neusklađenost s Ugovorima i Statutom ESSB‑a. Međutim, nacionalno zakonodavstvo koje nije usklađeno sa sekundarnim zakonodavstvom EU‑a koje je relevantno za područja prilagodbe razmatrana u ovom Izvješću o konvergenciji potrebno je uskladiti s takvim sekundarnim zakonodavstvom. Nadređenost prava EU‑a ne utječe na obvezu prilagodbe nacionalnog zakonodavstva. Taj opći zahtjev ne proizlazi samo iz članka 131. Ugovora nego i iz sudske prakse Suda Europske unije.^[21]

Ugovori i Statut ESSB‑a ne propisuju način na koji je potrebno provesti prilagodbu nacionalnog zakonodavstva. Usklađenost se, stoga, može postići uklanjanjem nacionalnog zakonodavstva koje nije usklađeno s pravom EU‑a ili upućivanjem na Ugovore i Statut ESSB‑a ili, iznimno, ugrađivanjem njihovih odredaba i pozivanjem na njih kao na izvor, pri čemu je nužno ispuniti sljedeće uvjete:

U pravilu, potrebno je izbjegavati reproduciranje relevantnih odredaba prava Unije koje se izravno primjenjuju u pravnom poretku države članice uporabom istog jezika.^[22] Reproduciranje može dovesti do nesigurnosti u smislu pravne prirode i podrijetla primjenjivih odredaba i datuma njihova stupanja na snagu. To ne bi bilo u skladu s načelom jedinstvene primjene i tumačenja prava Unije na cijelom području Unije.^[23] Nadalje, ako se u nacionalnoj odredbi rabi tekst drukčiji od odgovarajuće odredbe Unije, stvara se vlastiti regulatorni sadržaj. U skladu s člankom 2. stavkom 1. Ugovora, isključiva nadležnost Unije u pitanjima monetarne politike onemogućuje državama članicama da donesu odredbu koja, u svjetlu svog cilja i sadržaja, uspostavlja pravna pravila koja uređuju uporabu eura kao jedinstvene valute, osim ako države članice djeluju na temelju ovlaštenja Unije.^[24] U tom kontekstu, koncept monetarne politike nije ograničen na njezinu operativnu provedbu, koja je, prema prvoj alineji članka 127. stavka 2. Ugovora, jedna od osnovnih zadaća Eurosustava. Naime, on ima i regulatornu dimenziju čiji je cilj zajamčiti status eura kao jedinstvene valute.^[25]

Reproduciranje relevantnih odredaba prava Unije koje se izravno primjenjuju u pravnom poretku države članice uporabom istog jezika dopušteno je u iznimnim okolnostima radi dosljednosti i kako bi bile razumljive osobama na koje se odnose. U slučajevima u kojima postoje takve iznimne okolnosti koje dopuštaju reproduciranje izravno primjenjivih odredaba prava Unije odredbe je potrebno reproducirati precizno, bez mijenjanja njihova teksta.^[26] Nadalje, odredbe se smiju reproducirati samo u mjeri u kojoj je to opravdano iznimnim okolnostima. Međutim, takve iznimne okolnosti ne postoje ako su izravno primjenjive odredbe prava Unije dovoljno koherentne i sveobuhvatne, zbog čega ih nije potrebno ponavljati ili odražavati u nacionalnom pravu.^[27] U slučajevima kad su izravno primjenjive odredbe prava Unije relevantne samo u kontekstu područja koje obuhvaća nacionalno pravo, nacionalno pravo ne mora upućivati na te odredbe. U mjeri u kojoj se u nacionalnom pravu nužno reproduciraju izravno primjenjive odredbe prava Unije iz ranije spomenutih razloga, to se mora učiniti na eksplicitan način uz objašnjenje da su odredbe ili „u skladu s” ili „usklađene s” odgovarajućim odredbama prava Unije, pri čemu su potonje reproducirane samo u svrhu stavljanja nacionalnog prava u širi kontekst, ili da odredbe „ne dovode u pitanje” odgovarajuće odredbe prava Unije u slučajevima u kojima nacionalno tijelo djeluje u sklopu supsidijarnih nadležnosti koje prelaze nadležnosti u sklopu kojih djeluju unutar ESSB‑a i Eurosustava.^[28]

K tome, institucije EU‑a i države članice moraju se savjetovati s ESB‑om o prijedlozima propisa iz područja nadležnosti ESB‑a, u skladu s člankom 127. stavkom 4. i člankom 282. stavkom 5. Ugovora i člankom 4. Statuta ESSB‑a, što je sredstvo kojim se ostvaruje i održava usklađenost nacionalnog zakonodavstva s Ugovorima i Statutom ESSB‑a. Odluka Vijeća 98/415/EZ^[29] izričito zahtijeva od država članica da poduzmu mjere koje su potrebne da bi se osigurala usklađenost s tom obvezom.

2.2.3. Neovisnost nacionalnih središnjih banaka

S obzirom na neovisnost središnjih banaka, nacionalno zakonodavstvo u državama članicama koje su se pridružile EU‑u u 2004., 2007. ili 2013. moralo je biti prilagođeno i usklađeno s relevantnim odredbama Ugovora i Statuta ESSB‑a te biti na snazi 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013.^[30] U Švedskoj su određene prilagodbe morale stupiti na snagu do datuma uspostave ESSB‑a 1. lipnja 1998.

Neovisnost središnjih banaka

EMI je u studenome 1995. priredio popis s obilježjima neovisnosti središnjih banaka (on je kasnije detaljno opisan u Izvješću o konvergenciji iz 1998.) koja su činila osnovu za ocjenu nacionalnog zakonodavstva država članica u tom trenutku, a posebno statuta nacionalnih središnjih banaka. Koncept neovisnosti središnjih banaka obuhvaća različite tipove neovisnosti koje se mora zasebno ocijeniti, poglavito funkcionalnu, institucionalnu, osobnu i financijsku neovisnost. Tijekom nekoliko posljednjih godina ti su aspekti neovisnosti središnjih banaka podvrgnuti podrobnijim analizama u mišljenjima ESB‑a. Ti su aspekti osnova za ocjenu razine konvergencije između nacionalnog zakonodavstva država članica s odstupanjem i Ugovora i Statuta ESSB‑a.

Funkcionalna neovisnost

Neovisnost središnjih banaka nije sama sebi svrha nego je instrument za ostvarivanje cilja koji mora biti jasno definiran i nadređen svim drugim ciljevima. Funkcionalna neovisnost zahtijeva da je glavni cilj svakog NSB‑a naveden na jasan i pravno siguran način te da je potpuno u skladu s glavnim ciljem stabilnosti cijena koji je utvrđen u Ugovoru. Provođenje tog cilja podupire se tako da se nacionalnim središnjim bankama daju potrebna sredstva i instrumenti za ostvarivanje tog cilja neovisno o bilo kojem drugom tijelu. Zahtjev iz Ugovora za neovisnošću središnjih banaka odraz je opće percepcije da se glavni cilj stabilnosti cijena najbolje podupire potpunom neovisnošću institucije s jasnim određivanjem njezina mandata. Neovisnost središnjih banaka u cijelosti je u skladu s odgovornošću središnjih banaka za njihove odluke, što je bitan aspekt povećanja povjerenja u njihov status neovisnosti. To zahtijeva transparentnost i dijalog s trećim stranama.

Kad je riječ o vremenu, Ugovor ne navodi jasno kada nacionalne središnje banke država članica s odstupanjem moraju ispuniti glavni cilj stabilnosti cijena koji je naveden u članku 127. stavku 1. i članku 282. stavku 2. Ugovora i članku 2. Statuta ESSB‑a. S obzirom na one države članice koje su se pridružile EU‑u nakon datuma uvođenja eura u EU‑u, nije jasno treba li se ta obveza primjenjivati od datuma pristupanja ili od datuma kada su one prihvatile euro. Dok se članak 127. stavak 1. Ugovora ne primjenjuje na države članice s odstupanjem (vidi članak 139. stavak 2. točku (c) Ugovora), članak 2. Statuta ESSB‑a primjenjuje se na te države članice (vidi članak 42. stavak 42.1. Statuta ESSB‑a). ESB je mišljenja da se obveza nacionalnih središnjih banaka glede stabilnosti cijena kao njihova glavnog cilja primjenjuje od 1. lipnja 1998. u slučaju Švedske i od 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013. kod onih država članica koje su se pridružile EU‑u na navedene datume. To počiva na činjenici da se jedno od vodećih načela EU‑a, a to je stabilnost cijena (članak 119. Ugovora), također primjenjuje na države članice s odstupanjem. Također počiva na cilju iz Ugovora da sve države članice trebaju težiti makroekonomskoj konvergenciji, uključujući stabilnost cijena, što je namjena redovitih izvješća ESB‑a i Europske komisije. Ovaj zaključak također počiva na temeljnom načelu neovisnosti središnjih banaka, što je opravdano samo ako je ukupni cilj stabilnosti cijena nadređen.

Ocjena država u ovom izvješću počiva na navedenim zaključcima u vezi s vremenom primjene obveze nacionalnih središnjih banaka država članica s odstupanjem glede stabilnosti cijena kao njihova primarnog cilja.

Institucionalna neovisnost

Institucionalna neovisnost odražava se u članku 130. Ugovora i članku 7. Statuta ESSB‑a. Ta dva članka zabranjuju nacionalnim središnjim bankama i članovima njihovih tijela nadležnih za odlučivanje da traže ili primaju naputke od institucija ili tijela EU‑a, bilo koje vlade države članice ili bilo kojeg drugog tijela. Usto, oni zabranjuju institucijama, tijelima, uredima ili agencijama EU‑a i vladama država članica da utječu na one članove tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama čije odluke mogu utjecati na ispunjavanje zadaća nacionalnih središnjih banaka koje su povezane s ESSB‑om. Da bi se u nacionalnom zakonodavstvu ogledao članak 130. Ugovora i članak 7. Statuta ESSB‑a, u njemu moraju biti sadržane obje zabrane i ono ne smije umanjivati opseg njihove primjene.^[31] Priznanje da središnje banke imaju takvu neovisnost nema za posljedicu to da su one izuzete od bilo kojega pravnog pravila i zaštićene od bilo koje vrste zakonodavstva.^[32]

Bez obzira na to je li NSB organiziran kao tijelo u vlasništvu države, posebno tijelo javnog prava ili jednostavno kao dioničko društvo, postoji rizik da bi vlasnik mogao utjecati na njegova tijela nadležna za odlučivanje u vezi sa zadaćama povezanima s ESSB‑om na temelju takvog vlasništva.^[33] Takav utjecaj, bez obzira na to ostvaruje li se preko dioničarskih prava ili na neki drugi način, može utjecati na neovisnost NSB‑a i stoga ga treba zakonski ograničiti.

Pravni okvir za središnje bankarstvo treba osigurati stabilnu i dugotrajnu osnovu za funkcioniranje središnje banke. Česte promjene institucionalnog ustroja NSB‑a koje utječu na organizacijsku ili upravljačku stabilnost mogu negativno utjecati na institucionalnu neovisnost NSB‑a.^[34]

Institucionalnu neovisnost potrebno je poštovati i u hitnim slučajevima. Samo kada su ispunjeni uvjeti iz članka 347. Ugovora, nacionalna tijela mogu, na privremenoj i iznimnoj osnovi, obnašati ovlasti koje su u isključivoj nadležnosti ESSB‑a. Kritičan trenutak za tu procjenu je vrijeme donošenja mjere. Zbog iznimne prirode članka 347. Ugovora, države članice trebaju se suzdržati od donošenja preventivnog zakonodavstva u okolnostima nepostojanja uvjeta propisanih u članku 347. Ugovora.^[35]

Zabrana davanja naputaka

Prava trećih strana da daju naputke nacionalnim središnjim bankama, njihovim tijelima nadležnima za odlučivanje ili njihovim članovima nisu u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a kada je riječ o zadaćama povezanima s ESSB‑om.

Svako sudjelovanje NSB‑a u primjeni mjera za jačanje financijske stabilnosti mora biti u skladu s Ugovorom, tj. funkcije nacionalnih središnjih banaka moraju se ispunjavati na način koji je potpuno u skladu s njihovom funkcionalnom, institucionalnom i financijskom neovisnošću kako bi se osiguralo pravilno obavljanje njihovih zadaća u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a.^[36] U mjeri u kojoj se nacionalnim zakonodavstvom NSB‑u daje uloga koja prelazi okvire savjetodavnih funkcija i od njega zahtijeva da preuzme dodatne zadaće, potrebno je osigurati da te zadaće ne utječu na operativnu i financijsku sposobnost NSB‑a glede obavljanja zadaća povezanih s ESSB‑om.^[37] Dodatno, uključivanje predstavnika nacionalnih središnjih banaka u zajednička nadzorna tijela nadležna za odlučivanje ili druga tijela potrebno je pozorno razmotriti kako bi se očuvala osobna neovisnost članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama.^[38]

Zabrana odobravanja, suspendiranja, poništavanja ili odgađanja odluka

Prava trećih strana da odobravaju, suspendiraju, poništavaju ili odgađaju odluke NSB‑a nisu u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a kada je riječ o zadaćama povezanima s ESSB‑om.^[39]

Zabrana cenzuriranja odluka na temelju pravnih razloga

Pravo da tijela koja nisu neovisni sudovi cenzuriraju, na temelju pravnih razloga, odluke koje se odnose na obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om nije u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a, jer se obavljanje tih zadaća ne može ponovo ocjenjivati na političkoj razini. Pravo guvernera NSB‑a da suspendira provedbu odluke koju je donio ESSB ili tijelo nadležno za odlučivanje u NSB‑u na temelju pravnih razloga i da ju potom dostavi političkom tijelu radi donošenja konačne odluke bilo bi isto kao i tražiti naputke od trećih strana.

Zabrana sudjelovanja u tijelima nadležnima za odlučivanje NSB‑a s pravom glasa

Sudjelovanje predstavnika trećih strana u tijelu nadležnom za odlučivanje u NSB‑u s pravom glasa glede pitanja koja se odnose na NSB‑ovo obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om nije u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a, čak i kad taj glas nije odlučujući.^[40] Takvo sudjelovanje čak i bez prava glasa nije u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a ako zadire u obavljanje zadaća tih tijela nadležnih za odlučivanje povezanih s ESSB‑om ili ugrožava usklađenost s režimom povjerljivosti ESSB‑a.^[41]

Zabrana ex ante savjetovanja u vezi s odlukom NSB‑a

Izričita zakonska obveza NSB‑a da se ex ante savjetuje s trećim stranama u vezi s odlukom NSB‑a daje trećim stranama formalni mehanizam za utjecanje na konačnu odluku i stoga nije u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB‑a.

Međutim, dijalog između NSB‑a i trećih strana, čak i kad počiva na zakonskim obvezama davanja informacija i razmjene mišljenja, u skladu je s neovisnošću središnjih banaka pod uvjetom da:

• ne zadire u neovisnost članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u
• potpuno se poštuje posebni status guvernera u njihovu svojstvu članova tijela nadležnih za odlučivanje u ESB‑u i
• ispunjeni su zahtjevi glede povjerljivosti koji proizlaze iz Statuta ESSB‑a.^[42]

Razrješenje dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u

Statutarne odredbe u vezi s razrješenjem dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u (npr. u vezi s računovodstvenim izvještajima) koje provode treće strane (npr. vlade) trebaju sadržavati odgovarajuće zaštite kako takva ovlast ne bi štetno utjecala na sposobnost pojedinog člana tijela nadležnog za odlučivanje u NSB‑u da samostalno donosi odluke u vezi sa zadaćama povezanima s ESSB‑om (ili provodi odluke koje su donesene na razini ESSB‑a). Preporučuje se uključivanje izričite odredbe s tim učinkom u statute nacionalnih središnjih banaka.

Osobna neovisnost

Člankom 130. Ugovora te člankom 7. i člankom 14. stavkom 14.2. Statuta ESSB‑a dodatno se štiti neovisnost središnjih banaka u odnosu na guvernere i članove tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u. Guverneri su članovi Općeg vijeća ESB‑a i postaju članovi Upravnog vijeća nakon prihvaćanja eura u svojim državama članicama. Guverneri se ne smiju smatrati predstavnicima države članice kada izvršavaju svoje dužnosti kao članovi Upravnog vijeća ili Općeg vijeća ESB‑a.^[43] Članak 14. stavak 14.2. Statuta ESSB‑a predviđa da statuti nacionalnih središnjih banaka moraju osobito predvidjeti da mandat guvernera bude najmanje pet godina. Ova odredba također štiti guvernere od arbitrarnog razrješenja dužnosti jer predviđa da oni mogu biti razriješeni dužnosti ako više ne ispunjavaju uvjete koji su potrebni za obavljanje dužnosti ili ako su počinili tešku povredu dužnosti. U tim slučajevima, u članku 14. stavku 14.2. Statuta ESSB‑a postoji mogućnost pokretanja postupka pred Sudom Europske unije, koji ima ovlast poništiti nacionalnu odluku o razrješenju dužnosti guvernera.^[44] Suspenzija guvernera može de facto značiti njegovo razrješenje dužnosti u svrhu članka 14. stavka 14.2. Statuta ESSB‑a.^[45] Statuti nacionalnih središnjih banaka moraju biti u skladu s ovom odredbom kako je dolje utvrđeno.

Člankom 130. Ugovora zabranjuje se nacionalnim vladama i svim tijelima da utječu na članove tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama pri obavljanju njihovih zadaća. Osobito, države članice ne smiju nastojati utjecati na članove tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u tako što će izmijeniti nacionalno zakonodavstvo koje utječe na njihove primitke, a koje bi se u načelu trebalo primjenjivati samo pri budućim imenovanjima.^[46] Međutim, zahtjevi neovisnosti utvrđeni u članku 130. Ugovora ne krše se promjenama primitaka članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u koje se temelje na objektivnim kriterijima, primjerice usporednom analizom plaća s ciljem osiguravanja proporcionalnosti između različitih hijerarhijskih položaja u NSB‑u.^[47]

Najkraće trajanje mandata guvernera

U skladu s člankom 14. stavkom 14.2. Statuta ESSB‑a, statuti nacionalnih središnjih banaka moraju predvidjeti da je najkraće trajanje mandata guvernera pet godina. Time se ne isključuje duže trajanje mandata, a neograničeno trajanje mandata ne zahtijeva prilagodbu statuta pod uvjetom da su razlozi za razrješenje dužnosti guvernera u skladu s onima iz članka 14. stavka 14.2. Statuta ESSB‑a. Ne postoji opravdanje za kraća razdoblja čak ni onda kada se primjenjuju samo tijekom prijelaznog razdoblja.^[48] Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa starosnu granicu za umirovljenje treba osigurati da se njome ne prekida najkraće trajanje mandata iz članka 14. stavka 14.2. Statuta ESSB‑a, koji ima prednost nad bilo kojom starosnom granicom za umirovljenje, kada se primjenjuje na guvernera.^[49] Pri izmjeni statuta NSB‑a zakonskim je izmjenama potrebno zaštititi sigurnost položaja guvernera i ostalih članova tijela nadležnih za odlučivanje koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om.^[50]

Razlozi za razrješenje dužnosti guvernera

Statuti nacionalnih središnjih banaka moraju osigurati da guverneri ne mogu biti razriješeni na temelju razloga koju nisu navedeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta ESSB‑a. Svrha je zahtjeva iz tog članka spriječiti tijela koja sudjeluju u imenovanju guvernera, osobito relevantnu vladu ili parlament, da arbitrarno razriješe guvernera. Statuti nacionalnih središnjih banaka trebaju izbrisati sve neusklađenosti s razlozima za razrješenje dužnosti koji su utvrđeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta ESSB‑a ili ne navoditi razloge za razrješenje dužnosti (s obzirom na to da se članak 14. stavak 14.2. izravno primjenjuje).^[51] Nakon što budu izabrani ili imenovani, guverneri ne mogu biti razriješeni dužnosti osim u skladu s onim uvjetima koji su navedeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta ESSB‑a, čak i onda kada guverneri još nisu preuzeli svoje dužnosti. S obzirom na to da su uvjeti pod kojima guverner može biti razriješen dužnosti autonomni pojmovi prava Unije, njihova primjena i tumačenje ne ovise o nacionalnim kontekstima.^[52] Naposljetku, tumačenje tih koncepata u nadležnosti je Suda Europske unije u skladu s ovlastima koje su mu dodijeljene drugim podstavkom članka 14. stavka 14.2. Statuta ESSB‑a.^[53]

Sigurnost položaja i razlozi za razrješenje dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama, osim guvernera, koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om

Primjenom istih pravila za sigurnost položaja i razloge za razrješenje dužnosti guvernera na ostale članove tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om također će se očuvati osobna neovisnost tih osoba.^[54] Članak 130. Ugovora i članak 7. Statuta ESSB‑a odnose se na „članove tijela nadležnih za odlučivanje” u nacionalnim središnjim bankama i ne odnose se posebno na guvernere. To se primjenjuje posebno onda kada je guverner „prvi među jednakima” među kolegama koji imaju jednakovrijedno pravo glasa ili kada takvi ostali članovi sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om.

Pravo na sudsko preispitivanje

Guverneri i ostali članovi tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama moraju imati pravo dostaviti sve odluke o njihovu razrješenju dužnosti neovisnom sudu kako bi se ograničila moguća politička samovolja pri procjeni razloga za tu odluku.

Članak 14. stavak 14.2. Statuta ESSB‑a određuje da guverneri koji su razriješeni dužnosti mogu pokrenuti postupak pred Sudom Europske unije. Sud Europske unije ima ovlast poništiti nacionalnu odluku o razrješenju dužnosti guvernera ako utvrdi da je ona u suprotnosti s pravom Unije.

Na temelju članka 130. Ugovora i članka 7. Statuta ESSB‑a nacionalno zakonodavstvo treba osigurati pravo na sudsko preispitivanje odluke o razrješenju članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama (osim guvernera) koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om od strane nacionalnih sudova.^[55] To pravo može biti dio općeg prava ili u obliku posebne odredbe. Čak i kad je to pravo ostvarivo prema općem pravu, zbog pravne sigurnosti preporučuje se da pravo na preispitivanje bude izričito utvrđeno.

Zaštita od sukoba interesa

Osobna neovisnost također podrazumijeva da je potrebno osigurati da ne dođe do sukoba interesa između dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om u odnosu na njihove dotične nacionalne središnje banke (i guvernera u odnosu na ESB) i sve ostale funkcije koje ti članovi tijela nadležnih za odlučivanje mogu imati ili koje mogu ugroziti njihovu osobnu neovisnost.^[56] U načelu članstvo u tijelu nadležnom za odlučivanje koje sudjeluje u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om nije u skladu s obnašanjem ostalih funkcija koje mogu stvoriti sukob interesa. Osobito, članovi takvih tijela nadležnih za odlučivanje ne mogu imati funkciju ili interes koji može utjecati na njihove aktivnosti, preko funkcije u izvršnoj ili zakonodavnoj grani države ili u regionalnoj ili lokalnoj upravi ili preko sudjelovanja u poslovnim organizacijama. Osobitu pozornost potrebno je posvetiti tome da se spriječe potencijalni sukobi interesa kod neizvršnih članova tijela nadležnih za odlučivanje.

Financijska neovisnost

Ukupna neovisnost NSB‑a bila bi ugrožena kad on ne bi mogao autonomno raspolagati dostatnim financijskim resursima za ispunjavanje svojeg mandata, tj. obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om koje se od njega zahtijevaju prema Ugovoru i Statutu ESSB‑a.^[57]

Države članice ne smiju dovesti svoje nacionalne središnje banke u položaj da nemaju dostatna financijska sredstva i da je njihov neto kapital^[58] neadekvatan za ispunjavanje njihovih zadaća povezanih s ESSB‑om ili Eurosustavom. To je slučaj kad je, primjerice, NSB spriječen u osiguravanju dostatnih financijskih sredstava u obliku pričuva ili zaštitnih slojeva namijenjenih nadoknadi gubitaka, posebno onih koji su nastali kao rezultat operacija monetarne politike, a dotična država članica nije unaprijed osigurala da NSB ima sredstva koja su mu potrebna da podnese financijsko opterećenje koje proizlazi iz funkcije izvan djelokruga ESSB‑a (primjerice, sredstva potrebna za isplatu naknade štete koja proizlazi iz sustava odgovornosti za tu funkciju) i istodobno zadrži sposobnost da učinkovito i neovisno obavlja svoje zadaće u okviru ESSB‑a.^[59] Potrebno je zamijetiti da članak 28. stavak 28.1. i članak 30. stavak 30.4. Statuta ESSB‑a predviđaju mogućnost da ESB zatraži od nacionalnih središnjih banaka da dodatno pridonesu kapitalu ESB‑a i dodatno prenesu devizne pričuve.^[60] Osim toga, članak 33. stavak 33.2. Statuta ESSB‑a predviđa^[61] da u slučaju da ESB zabilježi gubitak koji ne može u cijelosti biti nadoknađen iz fonda opće pričuve, Upravno vijeće ESB‑a može odlučiti da će preostali gubitak biti nadoknađen iz monetarnog prihoda dotične financijske godine u razmjeru s i najviše do visine iznosa raspodijeljenih nacionalnim središnjim bankama. Načelo financijske neovisnosti znači da je za usklađenost s tim odredbama potrebno da NSB bude sposoban ispunjavati svoje funkcije u nesmanjenom opsegu.

S obzirom na sve navedene razloge financijska neovisnost također podrazumijeva da NSB treba uvijek biti dostatno kapitaliziran. Osobito je potrebno izbjegavati svaku situaciju u kojoj je tijekom dužeg razdoblja neto kapital NSB‑a manji od zakonski utvrđene razine kapitala ili čak negativan, uključujući situaciju kada se prenose gubitci koji prelaze razinu kapitala i pričuva.^[62] Svaka takva situacija može negativno utjecati na sposobnost NSB‑a da obavlja zadaće povezane s ESSB‑om. Osim toga, takva situacija može utjecati na vjerodostojnost monetarne politike Eurosustava. Stoga se u slučaju kada neto kapital NSB‑a postane manji od zakonski utvrđene razine kapitala ili čak negativan zahtijeva da dotična država članica osigura NSB‑u odgovarajući iznos kapitala, barem do zakonski utvrđene razine kapitala, u razumnom roku kako bi bilo ispunjeno načelo financijske neovisnosti. Kad je riječ o ESB‑u, Vijeće je već prepoznalo važnost ovog pitanja i donijelo Uredbu Vijeća (EZ) br. 1009/2000.^[63] Njome je Upravnom vijeću ESB‑a omogućeno da donosi odluke o stvarnom povećanju kapitala ESB‑a kako bi se očuvala adekvatnost kapitala koji je potreban za poslovanje ESB‑a^[64]; nacionalne središnje banke trebale bi biti financijski sposobne odgovoriti na takve odluke ESB‑a.

Koncept financijske neovisnosti treba ocijeniti s obzirom na to može li bilo koja treća strana ostvariti izravan ili neizravan utjecaj ne samo na zadaće NSB‑a povezane s ESSB‑om nego i na njegovu sposobnost da financijski ispunjava svoj mandat u smislu odgovarajućih financijskih resursa. S obzirom na to posebno su važni aspekti financijske neovisnosti navedeni dalje u tekstu.^[65] To su ona obilježja financijske neovisnosti s obzirom na koja su nacionalne središnje banke najranjivije u odnosu na vanjske utjecaje.

Odlučivanje o proračunu

Ako treća strana ima ovlast odlučivati ili utjecati na odluke o proračunu NSB‑a, to nije u skladu s financijskom neovisnošću osim ako zakon sadržava zaštitnu klauzulu u skladu s kojom takva ovlast ne dovodi u pitanje financijska sredstva potrebna za obavljanje NSB‑ovih zadaća povezanih s ESSB‑om.^[66]

Računovodstvena pravila

Financijski izvještaji moraju se pripremati u skladu s općim računovodstvenim pravilima ili u skladu s pravilima koja utvrde tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u. Ako, pak, treće strane utvrđuju takva pravila, pravila moraju barem uzeti u obzir prijedloge tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u.

Godišnje financijske izvještaje trebaju donositi tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u, uz pomoć neovisnih računovođa, a oni mogu podlijegati ex post odobravanju trećih strana (npr. vlade ili parlamenta). Tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u trebaju moći odlučivati o izračunu dobiti neovisno i profesionalno.

Kada poslovanje NSB‑a podliježe kontroli državnog ureda za reviziju ili sličnog tijela koje je ovlašteno za kontrolu korištenja javnih financija, opseg kontrole treba biti jasno definiran pravnim okvirom^[67], ne smije dovoditi u pitanje aktivnosti neovisnih vanjskih revizora NSB‑a^[68] i, dodatno, u skladu s načelom institucionalne neovisnosti, on mora biti u skladu sa zabranom davanja uputa NSB‑u i njegovim tijelima nadležnima za odlučivanje i ne smije zadirati u zadaće NSB‑a povezane s ESSB‑om.^[69] Državnu je reviziju potrebno provoditi na nepolitičkoj, neovisnoj i potpuno profesionalnoj osnovi.^[70]

Raspodjela dobiti, kapital i financijske rezervacije nacionalnih središnjih banaka

Kada je riječ o raspodjeli dobiti, u statutu NSB‑a može se propisati način raspodjele njegove dobiti. U nedostatku takvih odredaba, odluke o raspodjeli dobiti trebaju donijeti tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u na profesionalnoj osnovi i one ne smiju podlijegati diskreciji trećih strana osim ako postoji izričita zaštitna klauzula kojom se određuje da to ne dovodi u pitanje financijska sredstva potrebna za obavljanje NSB‑ovih zadaća povezanih s ESSB‑om.^[71]

Dobit se može raspodijeliti u državni proračun tek nakon što budu pokriveni svi akumulirani gubitci iz prethodnih godina i nakon što su formirane financijske rezervacije potrebne za zaštitu realne vrijednosti kapitala i imovine NSB‑a.^[72] Privremene ili ad hoc zakonske mjere koje sadržavaju naputke za nacionalne središnje banke o raspodjeli njihove dobiti nisu dopustive.^[73] Slično tome, porez na nerealiziranu kapitalnu dobit NSB‑a također bi narušio načelo financijske neovisnosti.^[74]

Država članica ne smije naložiti smanjenja kapitala NSB‑u bez ex ante suglasnosti tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u, čiji je cilj osigurati da NSB zadrži dostatna financijska sredstva za ispunjavanje svojeg mandata kao član ESSB‑a u skladu s člankom 127. stavkom 2. Ugovora i Statutom ESSB‑a. Iz istog razloga, bilo koja izmjena pravila o raspodjeli dobiti NSB‑a treba biti inicirana i o njoj treba donijeti odluku u bliskoj suradnji s NSB‑om, koji najbolje može ocijeniti potrebnu razinu svoje pričuve kapitala.^[75] U vezi s financijskim rezervacijama ili zaštitnim slojevima, nacionalnim središnjim bankama mora biti omogućeno da neovisno formiraju financijske rezervacije za zaštitu realne vrijednosti svojega kapitala i imovine. Države članice također ne smiju otežati nacionalnim središnjim bankama formiranje pričuve kapitala u mjeri koja je potrebna da bi član ESSB‑a ispunjavao svoje zadaće.^[76]

Financijska odgovornost nadzornih tijela

U većini država članica financijska nadzorna tijela djeluju u sklopu nacionalnih središnjih banaka. Tomu nema prigovora ako ta tijela podliježu neovisnom odlučivanju NSB‑a. Međutim, ako se zakonom predviđa samostalnost tih nadzornih tijela pri odlučivanju, važno je osigurati da odluke koje ona donose ne ugrožavaju financijska sredstva NSB‑a kao cjeline. U tim slučajevima nacionalnim zakonodavstvom treba omogućiti NSB‑u da ima krajnju kontrolu nad odlukama nadzornih tijela koje bi mogle utjecati na neovisnost NSB‑a, a osobito na njegovu financijsku neovisnost.^[77]

Autonomija u kadrovskim pitanjima

Države članice ne smiju oslabiti sposobnost NSB‑a da zapošljava i zadržava kvalificirane zaposlenike koji su mu potrebni da bi mogao neovisno obavljati zadaće koje su mu dodijeljene Ugovorom i Statutom ESSB‑a.^[78] Također, NSB se ne smije dovesti u položaj u kojem ima ograničenu ili nikakvu kontrolu nad svojim zaposlenicima ili u kojem vlada države članice može utjecati na njegovu politiku u vezi s kadrovskim pitanjima.^[79] O svim izmjenama zakonskih odredaba o primitcima članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u i njegovih zaposlenika potrebno je odlučivati u uskoj i djelotvornoj suradnji s NSB‑om,^[80] vodeći računa o njegovim stajalištima, kako bi se osigurala stalna sposobnost NSB‑a glede neovisnog obavljanja njegovih zadaća.^[81] Autonomija u kadrovskim pitanjima proteže se i na pitanja koja se odnose na mirovine zaposlenika. Nadalje, izmjene koje dovode do smanjenja primitaka zaposlenika NSB‑a ne smiju utjecati na ovlasti NSB‑a da upravlja svojim vlastitim financijskim resursima, uključujući sredstva koja proizlaze iz bilo kakvog smanjenja plaća koje isplaćuje.^[82]

Vlasništvo i vlasnička prava

Prava trećih osoba da interveniraju ili izdaju naputke NSB‑u u vezi s imovinom u njegovu vlasništvu nisu u skladu s načelom financijske neovisnosti.

2.2.4. Povjerljivost

Obveza čuvanja poslovne tajne za zaposlene u ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama kao i za članove upravnih tijela ESB‑a i nacionalnih središnjih banaka iz članka 37. Statuta ESSB‑a može dovesti do sličnih odredaba u statutima nacionalnih središnjih banaka ili u zakonodavstvu država članica. Nadređenost prava Unije i pravila donesenih na temelju tog prava također znači da nacionalni zakoni o pristupu trećih strana dokumentima moraju biti u skladu s odgovarajućim odredbama prava Unije, uključujući članak 37. Statuta ESSB‑a, i da ne smiju dovesti do povrede režima povjerljivosti ESSB‑a.^[83] Pristup državnog ureda za reviziju ili sličnog tijela povjerljivim informacijama i dokumentima NSB‑a mora biti ograničen na ono što je potrebno za obavljanje statutarnih zadaća tijela koje prima informacije i ne smije dovesti u pitanje neovisnost ESSB‑a i režim povjerljivosti ESSB‑a kojemu podliježu članovi tijela nadležnih za odlučivanje i zaposleni u nacionalnim središnjim bankama.^[84] Nacionalne središnje banke trebaju osigurati da ta tijela štite povjerljivost informacija i dokumenata koji su im otkriveni u mjeri u kojoj su oni zaštićeni na razini nacionalnih središnjih banaka.

2.2.5. Zabrana monetarnog financiranja i povlaštenog pristupa

Glede zabrana monetarnog financiranja i povlaštenog pristupa, nacionalna zakonodavstva država članica koje su se pridružile EU‑u u 2004., 2007. ili 2013. morala su biti prilagođena kako bi bila u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora i Statuta ESSB‑a te stupiti na snagu 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013. U Švedskoj su potrebne prilagodbe morale stupiti na snagu do 1. siječnja 1995.

Zabrana monetarnog financiranja

Članak 123. stavak 1. Ugovora zabranjuje prekoračenja po računu ili sve druge vrste kredita kod ESB‑a ili nacionalnih središnjih banaka u korist institucija, tijela, ureda ili agencija EU‑a, središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javne vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća država članica.

On također zabranjuje ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama izravnu kupnju dužničkih instrumenata od tih subjekata javnog sektora. Ugovor sadržava jedno izuzeće u odnosu na tu zabranu monetarnog financiranja; zabrana se ne primjenjuje na kreditne institucije u javnom vlasništvu prema kojima se, u smislu ponude pričuva središnjih banaka, postupa jednako kao i prema privatnim kreditnim institucijama (članak 123. stavak 2. Ugovora). Točan opseg primjene zabrane monetarnog financiranja detaljno je uređen Uredbom Vijeća (EZ) br. 3603/93,^[85] u skladu s kojom zabrana obuhvaća svako financiranje obveza javnog sektora prema trećim stranama.

Zabrana monetarnog financiranja ima za cilj potaknuti države članice na poštovanje zdrave fiskalne politike, izbjegavajući to da monetarno financiranje javnog deficita (ili povlašteni pristup tijela javne vlasti financijskim tržištima) dovede do prekomjernog zaduživanja ili do prekomjernih deficita država članica.^[86] Zabrana se stoga mora tumačiti široko da bi se osigurala njezina stroga primjena, a ona može biti podložna ograničenom broju izuzeća iz članka 123. stavka 2. Ugovora i Uredbe (EZ) br. 3603/93. Tako, čak i kad članak 123. stavak 1. Ugovora izričito govori o „kreditima” s obzirom na koje postoji obveza vraćanja sredstava, zabrana se tim prije primjenjuje na ostale oblike financiranja kod kojih ne postoji obveza vraćanja sredstava.

Opće stajalište ESB‑a o usklađenosti nacionalnog zakonodavstva sa zabranom najprije je bilo razvijeno u okviru savjetovanja država članica s ESB‑om o prijedlozima propisa na temelju članka 127. stavka 4. i članka 282. stavka 5. Ugovora.^[87]

Nacionalno zakonodavstvo povezano s obuhvatom primjene zabrane monetarnog financiranja

Nacionalnim zakonodavstvom ne smije se smanjiti opseg primjene zabrane monetarnog financiranja ili povećati broj izuzeća koja se primjenjuju u skladu s pravom EU‑a. Na primjer, nacionalno zakonodavstvo kojim se osigurava da NSB financira financijske obveze države članice prema međunarodnim financijskim institucijama ili trećim zemljama u načelu nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja. Kao izuzeće Uredba (EZ) br. 3603/93 dopušta nacionalnim središnjim bankama da financiraju obveze javnog sektora prema MMF‑u ako one rezultiraju inozemnim potraživanjima koja imaju sva obilježja pričuva.^[88] Relevantna obilježja na temelju kojih se utvrđuje kvaliteta potraživanja s obilježjem pričuva odnose se na njihovu dostupnost na zahtjev kako bi se ispunila potreba financiranja platne bilance i druge povezane namjene, što upućuje na to da kreditna kvaliteta i likvidnost potraživanja moraju biti osigurani.^[89]

Nacionalno zakonodavstvo kojim se dodjeljuju zadaće nacionalnim središnjim bankama

Nacionalno zakonodavstvo kojim se dodjeljuju zadaće nacionalnim središnjim bankama ne smije dovesti do financiranja obveza javnog sektora prema trećim stranama. U skladu s člankom 14. stavkom 14.4. Statuta ESSB‑a nacionalne središnje banke mogu obavljati i funkcije koje nisu navedene u Statutu ESSB‑a osim ako Upravno vijeće ustanovi da su te funkcije u suprotnosti s ciljevima i zadaćama ESSB‑a. U slučajevima u kojima država članica dodijeli takvu funkciju NSB‑u, taj je NSB odgovoran za obavljanje dodijeljene funkcije. Unatoč tome, pri utvrđivanju odgovornosti NSB‑a u odnosu na takvu funkciju, države članice dužne su ispuniti svoje obveze koje proizlaze iz prava Unije, a posebice iz članka 123. stavka 1. Ugovora.^[90]

U članku 1. stavku 1. točki (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 3603/93 pojam „druge vrste kredita” definiran je za potrebe članka 123. Ugovora kao, među ostalim, svako financiranje obveza javnog sektora prema trećim osobama. U skladu s tim, dotični NSB ne smije preuzimati obveze prema trećima koje bi mogao imati javni sektor. Posljedično, dotični NSB ne smije financirati prethodno postojeće obveze koje prema trećim stranama imaju druga javnopravna tijela i stvarno financiranje obveza prema trećim osobama tog NSB‑a ne smije biti izravan rezultat mjera koje su donijela druga javnopravna tijela ili izbora ekonomske politike tih javnopravnih tijela.^[91]

Raspodjela dobiti središnje banke unaprijed

Nacionalno zakonodavstvo ne smije zahtijevati raspodjelu dobiti središnje banke koja nije u potpunosti realizirana, obračunata i revidirana. Da bi se udovoljilo zabrani monetarnog financiranja, iznos koji se raspodjeljuje u državni proračun u skladu s pravilima o raspodjeli dobiti koja su na snazi ne smije biti isplaćen, čak ni djelomično, iz pričuva kapitala NSB‑a. Stoga pravila o raspodjeli dobiti ne smiju imati nikakvog utjecaja na pričuve kapitala NSB‑a. Osim toga, kad NSB prenosi sredstva državi, ta sredstva moraju biti remunerirana po tržišnoj vrijednosti, a njihov prijenos mora biti obavljen kada i remuneracija.^[92]

Jednako tako nije dopušteno uplitanje u obavljanje drugih zadaća Eurosustava, kao što je upravljanje deviznim pričuvama, na način da se uvede oporezivanje teoretske i nerealizirane kapitalne dobiti jer bi to dovelo do kredita središnje banke javnom sektoru u obliku raspodjele buduće i nesigurne dobiti unaprijed.^[93]

Preuzimanje obveza javnog sektora

Nacionalno zakonodavstvo kojim se od NSB‑a zahtijeva da preuzme obveze javnog tijela koje je prethodno bilo neovisno zbog nacionalne reorganizacije određenih zadaća i dužnosti (na primjer, u kontekstu prenošenja na NSB određenih nadzornih zadaća koje su prethodno obavljali država ili neovisna tijela javne vlasti ili javna tijela), pri čemu se NSB potpuno ne oslobađa svih financijskih obveza koje proizlaze iz ranijih aktivnosti takvog tijela, nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.^[94]

Nacionalno zakonodavstvo koje NSB smatra odgovornim zbog izvršavanja zadaće koja mu je povjerena u skladu s nacionalnim pravom podrazumijeva preuzimanje prethodno postojeće obveze prema trećim osobama i nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja ako trećim osobama koje su pretrpjele štetu ta šteta nije nadoknađena kao posljedica djelovanja navedenog NSB‑a, tj. zbog toga što NSB nije poštovao pravila koja mu se nameću u tom okviru.^[95] Usto, u slučaju zadaća koje zahtijevaju provedbu mjera visokog stupnja složenosti i hitnosti, kao što su mjere povezane s restrukturiranjem ili sanacijom banaka ili središnjih drugih ugovornih strana, nacionalno zakonodavstvo koje NSB smatra odgovornim zbog izvršavanja takvih zadaća jednako je stvarnom financiranju obveza prema trećim osobama ako odgovornost NSB‑a nije ograničena na teške povrede pravila koja su mu nametnuta u tom okviru.^[96]

Sud Europske unije još nije pojasnio od čega se točno sastoje ograničenja teških povreda pravila nametnutih NSB‑u. S obzirom na različite norme glede odgovornosti nacionalnih središnjih banaka u nacionalnim pravnim poretcima država članica, ta ograničenja mogu biti u različitim oblicima, pod uvjetom da isključuju stvarno financiranje obveza javnog sektora prema trećim osobama. To je slučaj kad se nacionalnim pravom rješava uvjet krivnje i kad se odgovornost dotičnog NSB‑a ograničuje na krajnju nepažnju s obzirom na hitnost i složenost predmetnog slučaja.^[97] Stvarno financiranje obveza javnog sektora prema trećim osobama također je isključeno kad se nacionalnim pravom umjesto krivnje rješava uvjet nezakonitog postupanja i kad se sudsko preispitivanje ili odgovarajuće mjere ograničavaju tako što se dotičnom NSB‑u daju brojne diskrecijske ovlasti s obzirom na hitnost i složenost predmetnog slučaja.^[98]

Financijska potpora kreditnim i/ili financijskim institucijama

Nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa da NSB, čak i ako je to neovisno i potpuno diskrecijski, financira insolventne kreditne institucije i/ili druge financijske institucije, nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.

Isto bi vrijedilo i u slučaju financiranja kreditne institucije od strane Eurosustava koja je, da bi se ponovo uspostavila njezina solventnost, dokapitalizirana izravnim plasmanom dužničkih instrumenata koje je izdala država, a za koje nije bilo alternativnih tržišnih izvora financiranja (dalje u tekstu: „dokapitalizacijske obveznice”), pri čemu se te obveznice upotrebljavaju kao kolateral. U slučaju takve državne dokapitalizacije kreditne institucije koja uključuje izravni plasman dokapitalizacijskih obveznica, naknadno korištenje dokapitalizacijskih obveznica kao kolaterala u likvidnosnim operacijama središnje banke otvara pitanja u vezi s monetarnim financiranjem.^[99] Hitna likvidnosna pomoć, koju NSB odobri neovisno i potpuno diskrecijski solventnoj kreditnoj instituciji na temelju kolaterala u obliku državnih jamstava, mora ispunjavati sljedeće kriterije: (a) mora biti osigurano da kredit koji je dao NSB bude što je moguće kraćeg roka dospijeća, (b) moraju biti ugroženi aspekti sistemske stabilnosti, (c) ne smiju postojati dvojbe glede pravne valjanosti i izvršivosti državnog jamstva na temelju primjenjivoga nacionalnog prava i (d) ne smiju postojati dvojbe glede ekonomske prikladnosti državnog jamstva koje mora pokriti glavnicu kredita i pripadajuće kamate.^[100]

Financijska potpora sanacijskim fondovima ili financijskim programima i sustavima osiguranja depozita ili naknada štete za investitore

Financiranje sanacijskog fonda ili fonda za osiguranje depozita koji se smatra „javnopravnim tijelom” u smislu članka 123. stavka 1. Ugovora od strane NSB‑a nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja. Tijelo se smatra „javnopravnim tijelom” ako posjeduje sva sljedeća obilježja: (a) uspostavljeno je posebno u svrhu zadovoljavanja potreba od općeg interesa, koje nisu industrijske ili komercijalne naravi, (b) ima pravnu osobnost i (c) usko je povezano sa subjektima javnog sektora iz članka 123. stavka 1. Ugovora. Pretpostavlja se da uska povezanost tijela sa subjektima javnog sektora postoji kada ga najvećim dijelom financiraju ti subjekti ili kada u smislu upravljanja ono podliježe nadzoru tih subjekata ili kada ono ima upravni, upravljački ili nadzorni odbor u kojemu su više od polovine članova imenovali ti subjekti.^[101]

Čak i onda kada nije riječ o financiranju „javnopravnog tijela”, financiranje bilo kojega sanacijskog fonda ili financijskog programa nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.^[102] Ako NSB djeluje u svojstvu sanacijskog tijela, ne smije niti u jednom slučaju preuzeti ili financirati bilo koju obvezu prijelazne institucije ili društva za upravljanje imovinom.^[103] U tu svrhu, nacionalnim se zakonodavstvom mora pojasniti da NSB neće preuzeti ili financirati obveze tih tijela.^[104]

Direktiva o sustavima osiguranja depozita^[105] i Direktiva o sustavima naknada štete za investitore^[106] predviđaju da troškove financiranja sustava osiguranja depozita i sustava naknada štete za investitore moraju, ovisno o slučaju, snositi same kreditne institucije i investicijska društva. Uz iznimku financiranja „javnopravnog tijela”, nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa da NSB financira nacionalni sustav osiguranja depozita za kreditne institucije ili nacionalni sustav naknada štete za investitore za investicijska društva u skladu je sa zabranom monetarnog financiranja samo ako je to financiranje kratkoročno, primjenjuje se za rješavanje hitnih situacija i pri ugroženosti aspekata sistemske stabilnosti te ako o njemu NSB odlučuje diskrecijski.^[107] Osobito, potpora središnjih banaka sustavima osiguranja depozita ne smije dovesti do operacija sistemskog pretfinanciranja.^[108]

Funkcija fiskalnog agenta

U članku 21. stavku 21.2. Statuta ESSB‑a utvrđeno je da „ESB i nacionalne središnje banke mogu nastupati kao fiskalni agenti” za „institucije, tijela, urede ili agencije Unije, središnje vlasti, regionalna, lokalna ili druga tijela javne vlasti, ostala javnopravna tijela ili javna poduzeća država članica”. Svrha članka 21. stavka 21.2. Statuta ESSB‑a jest, nakon prenošenja nadležnosti za monetarnu politiku Eurosustavu, pojasniti da nacionalne središnje banke i nadalje mogu pružati usluge fiskalnog agenta koje inače pružaju vladama i drugim subjektima javnog sektora, a da pritom ne povrede zabranu monetarnog financiranja. Usto, Uredbom (EZ) br. 3603/93 uređen je niz izričitih i usko određenih izuzeća od zabrane monetarnog financiranja u vezi s funkcijom fiskalnog agenta, a to su: (a) unutardnevni krediti javnom sektoru dopušteni su pod uvjetom da ostanu ograničeni na jedan dan i da njihovo produljenje nije moguće,^[109] (b) knjiženje čekova radi naplate, izdanih od strane trećih osoba, u korist javnog sektora prije terećenja banke izdavatelja čeka dopušteno je ako je od trenutka primitka čeka prošlo određeno razdoblje koje je u skladu s uobičajenim razdobljem za naplatu čekova od strane dotičnog NSB‑a, pod uvjetom da svaki saldo koji pritom može nastati čini izuzetak, da je takav saldo manjeg iznosa te da ga je moguće poravnati u kratkom roku^[110] i (c) držanje kovanica koje izdaje javni sektor i koje su knjižene u korist javnog sektora dopušteno je ako iznos tih sredstava ostane niži od 10 % vrijednosti kovanica u optjecaju.^[111]

Nacionalno zakonodavstvo o funkciji fiskalnog agenta općenito treba biti usklađeno s pravom EU‑a, a osobito sa zabranom monetarnog financiranja.^[112] Vodeći računa o tome da je u članku 21. stavku 21.2. Statuta ESSB‑a izričito priznata odredba o pružanju usluga fiskalnog agenta, što je legitimna funkcija koju inače obavljaju nacionalne središnje banke, pružanje usluga fiskalnog agenta od strane središnjih banaka u skladu je sa zabranom monetarnog financiranja, pod uvjetom da te usluge ostanu unutar funkcije fiskalnog agenta i da ne predstavljaju centralnobankarsko financiranje obveza javnog sektora prema trećim osobama ili centralnobankarsko kreditiranje javnog sektora izvan usko određenih izuzeća navedenih u Uredbi (EZ) br. 3603/93.^[113] Nacionalno zakonodavstvo kojim se NSB‑u omogućuje da drži depozite države i da vodi njezine račune ne dovodi u pitanje usklađenost sa zabranom monetarnog financiranja sve dok takve odredbe ne omogućavaju davanje kredita, uključujući prekoračenje stanja na računima preko noći. Međutim, usklađenost sa zabranom monetarnog financiranja bila bi dovedena u pitanje kad bi nacionalno zakonodavstvo, na primjer, dopuštalo remuneraciju depozita ili stanja na tekućim računima po kamatnim stopama koje su više, a ne jednake ili manje od tržišnih kamatnih stopa. Remuneracija koja je viša od tržišnih kamatnih stopa de facto je kredit, što je u suprotnosti s ciljem zabrane monetarnog financiranja i stoga može ugroziti taj cilj. Važno je da svaka remuneracija sredstava na računu odražava tržišne parametre te je osobito važno korelirati remuneracijsku stopu za depozite s njihovim rokovima dospijeća.^[114] Nadalje, pružanje usluga fiskalnog agenta od strane NSB‑a bez remuneracije ne dovodi u pitanje zabranu monetarnog financiranja, pod uvjetom da je riječ o temeljnim uslugama fiskalnog agenta.^[115]

Zabrana povlaštenog pristupa

Članak 124. Ugovora određuje da je „zabranjena svaka mjera koja se ne temelji na načelima stabilnog i sigurnog poslovanja, kojom se institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, središnjim vlastima, regionalnim, lokalnim ili drugim tijelima javne vlasti, ostalim javnopravnim tijelima ili javnim poduzećima država članica omogućuje povlašteni pristup financijskim institucijama”. Kao i zabrana monetarnog financiranja, zabrana povlaštenog pristupa ima za cilj potaknuti države članice na poštovanje zdrave fiskalne politike, izbjegavajući to da (monetarno financiranje javnog deficita ili) povlašteni pristup tijela javne vlasti financijskim tržištima dovedu do prekomjernog zaduživanja ili do prekomjernih deficita država članica.^[116]

U skladu s člankom 1. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 3604/93,^[117] smatra se da je povlašteni pristup svaki zakon, propis ili bilo koji drugi obvezujući pravni instrument koji je donesen na temelju izvršavanja javnih ovlasti, a koji (a) obvezuje financijske institucije da stječu ili drže obveze institucija ili tijela EU‑a, središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javne vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća država članica ili (b) dodjeljuje porezne pogodnosti od kojih koristi mogu imati samo financijske institucije, ili financijske pogodnosti koje nisu u skladu s načelima tržišnoga gospodarstva, radi poticanja tih institucija da stječu ili drže takve obveze.

Nacionalne središnje banke, kao tijela javne vlasti, ne smiju poduzimati mjere kojima se javnom sektoru daje povlašteni pristup financijskim institucijama ako takve mjere ne počivaju na načelima stabilnoga i sigurnog poslovanja. Nadalje, pravila o aktiviranju ili davanju u zalog dužničkih instrumenata koja su donijele nacionalne središnje banke ne smiju se rabiti kao sredstvo izbjegavanja zabrane povlaštenog pristupa.^[118] Zakonodavstvom države članice kojim se uređuje to područje ne smije se uspostaviti takav povlašteni pristup.

Članak 2. Uredbe (EZ) br. 3604/93 određuje „načela stabilnog i sigurnog poslovanja” kao razloge na kojima su utemeljeni nacionalni zakoni, propisi ili upravne mjere, na temelju, ili u skladu s pravom EU‑a, te su namijenjeni promicanju zdravlja financijskih institucija jačanjem stabilnosti financijskoga sustava kao cjeline i zaštiti potrošača tih institucija. Načelima stabilnoga i sigurnog poslovanja nastoji se osigurati da banke ostanu solventne s obzirom na svoje deponente.^[119] Sekundarnim zakonodavstvom EU‑a u području bonitetnog nadzora uspostavljen je niz zahtjeva za osiguranje zdravlja kreditnih institucija.^[120] „Kreditna institucija” znači društvo čija je djelatnost primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita za vlastiti račun.^[121] Dodatno, kreditne institucije, općenito poznate kao „banke”, od nadležnog tijela države članice moraju dobiti odobrenje za pružanje usluga.^[122]

Premda se minimalne pričuve mogu promatrati kao dio bonitetnih zahtjeva, one su dio poslovnog okvira NSB‑a i rabe se kao instrument monetarne politike u većini gospodarstava, uključujući europodručje.^[123] S tim u vezi, stavak 2. Priloga I. Smjernice (EU) 2015/510 Europske središnje banke (ESB/2014/60)^[124] navodi da se sustavom minimalnih pričuva Eurosustava ponajprije ostvaruju funkcije monetarne politike glede stabilizacije kamatnih stopa na tržištu novca i stvaranja ili povećavanja manjka strukturne likvidnosti.^[125] ESB zahtijeva od kreditnih institucija osnovanih u europodručju da drže minimalne pričuve (u obliku depozita) na računima kod nacionalnih središnjih banaka.^[126]

U fokusu je ovog izvješća usklađenost nacionalnog zakonodavstva ili pravila koja su donijele nacionalne središnje banke i statuta nacionalnih središnjih banaka sa zabranom povlaštenog pristupa iz Ugovora. Međutim, ovo izvješće ne dovodi u pitanje ocjenu primjenjuju li se zakoni, propisi, pravila ili upravni akti u državama članicama pod okriljem načela stabilnoga i sigurnog poslovanja kao sredstvo za izbjegavanje zabrane povlaštenog pristupa. Takva ocjena prelazi opseg ovog izvješća.

2.2.6. Jedinstveno pisanje naziva valute euro

U članku 3. stavku 4. Ugovora o Europskoj uniji utvrđeno je da „Unija uspostavlja ekonomsku i monetarnu uniju čija je valuta euro”. U tekstu Ugovora na svim izvornim jezicima koji rabe latinično pismo naziv jedinstvene valute euro dosljedno se piše u prvom padežu jednine kao „euro”. Naziv jedinstvene valute euro u tekstovima koji rabe grčko pismo piše se kao „ευρώ”, dok se u tekstovima koji rabe ćirilično pismo piše kao „евро”.^[127] U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 974/98 jasno navodi da naziv jedinstvene valute mora biti jednak u svim službenim jezicima Europske unije, uzimajući u obzir postojanje različitih pisama. Stoga se u Ugovorima zahtijeva da se riječ „euro” piše na jedinstven način u prvom padežu jednine u svim pravnim propisima EU‑a i u nacionalnim pravnim propisima, uzimajući u obzir postojanje različitih pisama.

S obzirom na to da EU ima isključivu nadležnost za određivanje naziva jedinstvene valute, sva odstupanja od tog pravila nisu u skladu s Ugovorima i trebaju biti otklonjena.^[128] Ovo se načelo primjenjuje na sve nacionalne pravne propise, a ocjene dane u poglavljima o pojedinačnim državama usredotočene su na statute nacionalnih središnjih banaka i zakone o prelasku na euro.

2.2.7. Pravna integracija nacionalnih središnjih banaka u Eurosustav

Odredbe u nacionalnom zakonodavstvu (osobito u statutima nacionalnih središnjih banaka, ali i u ostalom zakonodavstvu) koje sprječavaju obavljanje zadaća povezanih s Eurosustavom ili usklađenost s odlukama ESB‑a nisu u skladu s djelotvornim poslovanjem Eurosustava kad dotična država članica prihvati euro. Nacionalno je zakonodavstvo stoga potrebno prilagoditi kako bi se osigurala usklađenost s Ugovorom i Statutom ESSB‑a s obzirom na zadaće povezane s Eurosustavom. Radi usklađenosti s člankom 131. Ugovora, nacionalno je zakonodavstvo bilo potrebno prilagoditi kako bi se osigurala njegova usklađenost do datuma uspostave ESSB‑a (kada je riječ o Švedskoj) i do 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013. (kada je riječ o državama članicama koje su se na te datume pridružile EU‑u). Neovisno o tome, statutarni zahtjevi koji se odnose na potpunu pravnu integraciju NSB‑a u Eurosustav trebaju stupiti na snagu tek u trenutku kada potpuna integracija stupi na snagu, tj. na datum kad država članica s odstupanjem prihvati euro.

Glavna područja razmotrena u ovom izvješću jesu ona u kojima statutarne odredbe mogu spriječiti usklađenost nacionalnih središnjih banaka sa zahtjevima Eurosustava. To obuhvaća (a) odredbe na temelju kojih bi se nacionalne središnje banke moglo spriječiti da sudjeluju u provođenju jedinstvene monetarne politike, koju su utvrdila tijela nadležna za odlučivanje u ESB‑u ili (b) odredbe koje bi mogle spriječiti guvernera da ispunjava svoje dužnosti člana Upravnog vijeća ESB‑a ili (c) odredbe koje ne poštuju posebna prava ESB‑a ili (d) odredbe koje ne priznaju da je Uniji neopozivo dodijeljena isključiva nadležnost za obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om u državama članicama čija je valuta euro^[129] ili (e) odredbe na temelju kojih su nacionalne središnje banke u obavljanju njihovih zadaća povezanih s ESSB‑om vezane odlukama nacionalnih tijela koje su u suprotnosti s pravnim aktima ESB‑a. Pritom se razlikuju ciljevi ekonomske politike, zadaće, financijske odredbe, tečajna politika i međunarodna suradnja. Naposljetku, navode se ostala područja s obzirom na koja može biti potrebno prilagoditi statute nacionalnih središnjih banaka.

Ciljevi ekonomske politike

Potpuna integracija NSB‑a u Eurosustav zahtijeva da njegovi statutarni ciljevi budu usklađeni s ciljevima ESSB‑a, kako je utvrđeno u članku 2. Statuta ESSB‑a. Među ostalim, to znači da je statutarne ciljeve s „nacionalnom notom” – na primjer kada se statutarne odredbe odnose na obvezu vođenja monetarne politike u okviru opće ekonomske politike dotične države članice – potrebno prilagoditi. Nadalje, sekundarni ciljevi NSB‑a moraju biti u skladu s njegovom obvezom davanja potpore općim ekonomskim politikama u EU‑u i ne smiju utjecati na tu obvezu kako bi se dao doprinos ostvarivanju ciljeva EU‑a kako je utvrđeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji, a ta je obveza sama po sebi cilj za koji je navedeno da ne dovodi u pitanje održavanje stabilnosti cijena.^[130]

Zadaće

S obzirom na status NSB‑a kao sastavnog dijela Eurosustava, zadaće NSB‑a države članice čija je valuta euro uglavnom su određene u Ugovoru i Statutu ESSB‑a. Radi usklađenosti s člankom 131. Ugovora, odredbe o zadaćama u statutima nacionalnih središnjih banaka potrebno je usporediti s odgovarajućim odredbama Ugovora i Statuta ESSB‑a te se moraju otkloniti sve neusklađenosti.^[131] To se odnosi na svaku odredbu koja, nakon prihvaćanja eura i integracije u Eurosustav, čini prepreku obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om, a osobito na odredbe koje ne poštuju ovlasti ESSB‑a na temelju Poglavlja IV. Statuta ESSB‑a.

U svim nacionalnim pravnim propisima koji se odnose na monetarnu politiku mora biti prepoznato da se monetarna politika EU‑a provodi preko Eurosustava.^[132] Statuti nacionalnih središnjih banaka mogu sadržavati odredbe o instrumentima monetarne politike. Te odredbe moraju biti usporedive s onima iz Ugovora i Statuta ESSB‑a, a sve koje nisu s njima usklađene moraju biti otklonjene radi usklađenosti s člankom 131. Ugovora.

Praćenje fiskalnih kretanja zadaća je koju NSB redovito provodi kako bi pravilno ocijenio smjer djelovanja monetarne politike. Nacionalne središnje banke također mogu iznijeti svoja stajališta o relevantnim fiskalnim kretanjima na temelju svojih aktivnosti praćenja i njihove neovisnosti glede davanja savjeta u cilju davanja doprinosa pravilnom funkcioniranju europske monetarne unije. Praćenje fiskalnih kretanja od strane NSB‑a za potrebe monetarne politike treba počivati na potpunom pristupu svim važnim podatcima o javnim financijama. U skladu s tim, nacionalnim središnjim bankama treba biti dan bezuvjetan, pravodoban i automatski pristup svim važnim statističkim podatcima o javnim financijama. Međutim, uloga NSB‑a ne smije prelaziti okvire aktivnosti praćenja koje su rezultat ili su povezane – izravno ili neizravno – s obavljanjem njegova mandata u području monetarne politike.^[133] Formalni mandat na temelju kojega NSB ocjenjuje prognoze i fiskalna kretanja podrazumijeva da NSB ima određenu funkciju u kreiranju fiskalnih politika (i odgovarajuću odgovornost za te politike), čime se mogu narušiti provedba mandata Eurosustava u području monetarne politike i neovisnost NSB‑a.^[134]

U kontekstu nacionalnih zakonodavnih inicijativa usmjerenih na otklanjanje previranja na financijskim tržištima, ESB je naglasio da se svi poremećaji u nacionalnim segmentima novčanog tržišta europodručja trebaju izbjegavati jer to može narušiti provođenje jedinstvene monetarne politike. To se osobito odnosi na davanje državnih jamstava za pokriće međubankovnih depozita.^[135]

Države članice moraju osigurati da nacionalne zakonodavne mjere za rješavanje problema s likvidnošću poduzeća ili profesionalnih sudionika na tržištu, na primjer njihovih dugovanja prema financijskim institucijama, nemaju negativan učinak na tržišnu likvidnost. Takve mjere osobito ne smiju biti u nesuglasju s načelom otvorenoga tržišnoga gospodarstva u skladu s člankom 3. Ugovora o Europskoj uniji, jer bi to moglo omesti tok kredita, znatno utjecati na stabilnost financijskih institucija i tržišta te stoga utjecati na obavljanje zadaća Eurosustava.^[136]

U nacionalnim pravnim propisima kojima se NSB‑u daje isključivo pravo da izdaje novčanice mora biti prepoznato da, kad se euro prihvati, Upravno vijeće ESB‑a ima isključivo pravo odobriti izdavanje euronovčanica u skladu s člankom 128. stavkom 1. Ugovora i člankom 16. Statuta ESSB‑a,^[137] te da pravo izdavanja euronovčanica pripada ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama. Nakon prihvaćanja eura, nacionalni pravni propisi koji omogućavaju vladi da utječe na izdanja u smislu apoena, izrade, opsega i povlačenja novčanica također moraju biti ukinuti ili se moraju prepoznati ovlasti ESB‑a glede euronovčanica, kako je utvrđeno u odredbama Ugovora i Statuta ESSB‑a. Neovisno o podjeli odgovornosti u vezi s kovanicama između vlada i nacionalnih središnjih banaka, u odgovarajućim odredbama mora biti prepoznata ovlast ESB‑a da odobrava opseg izdanja eurokovanica kad se euro prihvati. Država članica ne smije smatrati da je gotovina u optjecaju dug njezina NSB‑a prema vladi te države članice, jer to poništava koncept jedinstvene valute i nije u skladu sa zahtjevima pravne integracije u Eurosustav.^[138]

Glede upravljanja deviznim pričuvama,^[139] Ugovor krši svaka država članica koja je prihvatila euro i koja ne prenese svoje službene devizne pričuve^[140] svojem NSB‑u. Osim toga, svako pravo treće strane – na primjer, vlade ili parlamenta – da utječe na odluke NSB‑a u vezi s upravljanjem službenim deviznim pričuvama nije u skladu s trećom alinejom članka 127. stavka 2. Ugovora. Nadalje, nacionalne središnje banke trebaju osigurati ESB‑u devizne pričuve razmjerno svojim udjelima u upisanom kapitalu ESB‑a. To znači da ne smiju postojati pravne prepreke za nacionalne središnje banke pri prijenosu deviznih pričuva na ESB.

Glede statistike, iako uredbe donesene na temelju članka 34. stavka 34.1. Statuta ESSB‑a u području statistike ne dodjeljuju nikakva prava niti nameću ikakve obveze državama članicama koje nisu prihvatile euro, članak 5. Statuta ESSB‑a, koji se odnosi na prikupljanje statističkih podataka, primjenjuje se na sve države članice neovisno o tome jesu li one prihvatile euro. U skladu s tim, države članice čija valuta nije euro obvezne su utvrđivati i provoditi, na nacionalnoj razini, sve mjere za koje drže da su prikladne za prikupljanje statističkih podataka koji su potrebni da bi se ispunili ESB‑ovi statistički izvještajni zahtjevi^[141] i obaviti pravodobne pripreme u području statistike kako bi postale države članice čija je valuta euro.^[142] Nacionalno zakonodavstvo kojim se uspostavlja okvir za suradnju između nacionalnih središnjih banaka i nacionalnih statističkih ureda mora jamčiti neovisnost nacionalnih središnjih banaka u obavljanju njihovih zadaća u sklopu statističkog okvira ESSB‑a.^[143]

Financijske odredbe

Financijske odredbe u Statutu ESSB‑a obuhvaćaju pravila o financijskim izvještajima,^[144] reviziji,^[145] upisu kapitala,^[146] prijenosu deviznih pričuva^[147] i raspodjeli monetarnog prihoda^[148]. Nacionalne središnje banke moraju biti sposobne ispunjavati svoje obveze na temelju tih odredaba te stoga moraju biti ukinute sve nacionalne odredbe koje nisu u skladu s njima.^[149]

Tečajna politika

Država članica s odstupanjem može zadržati nacionalno zakonodavstvo kojim se određuje da je vlada odgovorna za tečajnu politiku dotične države članice, pri čemu je savjetodavna i/ili izvršna uloga dodijeljena NSB‑u. Međutim, kada država članica prihvati euro, takvo zakonodavstvo mora odražavati činjenicu da je odgovornost za tečajnu politiku europodručja prenesena na razinu EU‑a u skladu s člancima 138. i 219. Ugovora.

Međunarodna suradnja

Za prihvaćanje eura nacionalno zakonodavstvo mora biti u skladu s člankom 6. stavkom 6.1. Statuta ESSB‑a, koji predviđa da u području međunarodne suradnje koja obuhvaća zadaće povjerene Eurosustavu ESB odlučuje o načinu zastupanja ESSB‑a. Nacionalno zakonodavstvo koje dopušta NSB‑u da sudjeluje u međunarodnim monetarnim institucijama mora učiniti takvo sudjelovanje predmetom odobrenja ESB‑a (članak 6. stavak 6.2. Statuta ESSB‑a).

Razno

Osim navedenih pitanja, kod nekih država članica postoje druga područja gdje je nacionalne odredbe potrebno prilagoditi (na primjer u području sustava za obračun i platnih sustava te razmjene informacija).

3. Sažetak za Bugarsku

U travnju 2025. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Bugarskoj iznosila je 2,7 %, odnosno bila je malo ispod referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 2,8 %. Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci zbog porasta neizravnih poreza i administrativno reguliranih cijena, kao i ustrajnih domaćih cjenovnih pritisaka koji proizlaze iz snažnoga, premda sve umjerenijeg, rasta plaća u okružju pooštrenih uvjeta na tržištima rada. Proces dostizanja također će vjerojatno dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje u dugoročnom razdoblju, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek znatno niži u Bugarskoj nego u europodručju. Iako razlike ravnotežne inflacije povezane s tim procesom dostizanja obično nisu vrlo velike, mogu postati razlog za zabrinutost ako su popraćene potencijalno neodrživim kretanjima cijena kredita i imovine i ako pridonose tim kretanjima.

Bugarska trenutačno nije predmetom odluke Vijeća o postojanju prekomjernog deficita. Njezin deficit proračuna opće države iznosio je 3,0 % BDP‑a u 2024., odnosno bio je na razini referentne vrijednosti od 3 %, a njezin omjer bruto duga opće države i BDP‑a iznosio je 24,1 %, odnosno bio je znatno ispod referentne vrijednosti od 60 %.

Bugarski lev sudjelovao je u ERM‑u II u dvogodišnjemu referentnom razdoblju od 20. svibnja 2023. do 19. svibnja 2025. Lev nije odstupao od središnjeg pariteta u referentnom razdoblju. Sporazum o sudjelovanju u ERM‑u II zasnivao se na nizu obveza iz područja politike koje su preuzele bugarske vlasti. Iako je Bugarska ispunila gotovo sve svoje obveze preuzete nakon pridruživanja ERM‑u II, daljnji napredak potreban je kako bi se riješili preostali nedostatci u području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma. Posebice, Bugarska se potiče da ubrza svoje napore da ispuni elemente akcijskog plana koji je donijela Stručna skupina za financijsko djelovanje (FATF) nakon što je u listopadu 2023. Bugarska stavljena na FATF‑ovu „sivu listu” jurisdikcija pod pojačanim praćenjem.

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2024. do travnja 2025. dugoročne kamatne stope u Bugarskoj iznosile su prosječno 3,9 %, odnosno bile su ispod referentne vrijednosti od 5,1 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Bugarskoj i kamatne stope u europodručju (ponderirane BDP‑om) nije se promijenila i iznosila je 0,9 postotnih bodova na kraju referentnog razdoblja. Tržišta kapitala u Bugarskoj i nadalje su manja i znatno su manje razvijena od onih u europodručju.

Bugarski zakon usklađen je s Ugovorima i Statutom ESSB‑a kako je predviđeno člankom 131. Ugovora.